stdClass Object
(
[id] => 1375036
[title] => ‘Antisemit je nekada bila osoba koja nije voljela Židove. Sada je to osoba koju Židovi ne vole.‘ Jeste li jedna od njih?
[alias] => antisemit-je-nekada-bila-osoba-koja-nije-voljela-zidove-sada-je-to-osoba-koju-zidovi-ne-vole-jeste-li-jedna-od-njih
[catid] => 241
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Prilikom prihvaćanja Oscara za najbolji strani film, "Zonu interesa" - koji prati idilični obiteljski život zapovjednika Auschwitza na divnom imanju neposredno uz koncentracijski logor - redatelj Jonathan Glazer je izjavio: "Svi naši izbori napravljeni su da se sagledaju i suoče s nama u sadašnjosti. Da ne kažemo: ‘Pogledajte što su tada učinili‘, nego: ‘Pogledajte što sada radimo‘ ... Stojimo ovdje kao ljudi koji opovrgavaju svoje židovstvo i (to da je) holokaust otela okupacija koja je dovela do sukoba za toliko nedužnih ljudi, bilo da se radi o žrtvama 7. listopada u Izraelu ili tekućem napadu na Gazu."
Čim je Glazer završio svoj govor, na pozornicu su izašli nasmiješeni Emily Blunt i Ryan Gosling, zvijezde "Barbenheimera", i krenuli zbijati šale o Kenovim trbušnjacima. Iako se na prvu ovakva jukstapozicija vapaja za prestanak masakra i gotovo trenutne salve razdraganog smijeha holivudskih zvijezda mogla doimati nezgodno, ona je, u stvari, upravo savršeno prezentirala poantu Glazerove poruke. "Genocid postaje ambijent njihovih života", riječi su kojima Britanac opisuje atmosferu svog uratka.
Glazer, inače Židov, je zbog navedenog citata po hitnom postupku proglašen za antisemita. "Ovo je važan film. Šteta je što je židovski redatelj iskoristio pozornicu koju je dobio za davanje antisemitskih primjedbi", izjavio je Danny Danon, bivši izraelski veleposlanik pri UN-u, dok je Netanyahuov ministar Amichai Chikli poručio da "neće biti oprosta za takve podlace i auto-antisemite" poput "korisnog idiota koji je zabio nož u leđa svojim ljudima".
---
---
Jednaku osudu je doživio i Glazerov izraelski kolega Yuval Abraham, čiji je "No Other Land" na ovogodišnjem Berlinaleu osvojio nagradu za najbolji dokumentarac. Ovaj film - koji prikazuje izraelsku okupaciju Zapadne obale te brutalno i nezakonito otimanje palestinske zemlje - Izraleac je napravio u suradnji s palestinskim filmašem Baselom Adrom. Abraham je s berlinske pozornice poručio: "Ja sam Izraelac, Basel je Palestinac i za dva dana ćemo se vratiti u zemlju u kojoj nismo jednaki. Ja živim po civilnom zakonu, a Basel po vojnom. Živimo 30 minuta jedan od drugog, ali ja imam pravo glasa, a Basel nema. Slobodan sam kretati se kuda želim u ovoj zemlji, dok je Basel, kao i milijuni Palestinaca, zatvoren na okupiranoj Zapadnoj obali. Situacija aparthejda među nama, ova nejednakost, mora prestati."
Par dana nakon izrečenog, Abraham je napisao na X-u: "Desničarska izraelska mafija došla je jučer u dom moje obitelji tražiti me, prijeteći bliskim članovima obitelji koji su pobjegli u drugi grad usred noći. Još uvijek dobivam prijetnje smrću i morao sam otkazati let kući. To se dogodilo nakon što su izraelski mediji i njemački političari moj govor na dodjeli nagrade Berlinalea ... apsurdno označili kao ‘antisemitski’ ... Možete oštro kritizirati ono što smo Basel i ja rekli na pozornici, a da nas ne demonizirate. Ako je to ono što radite sa svojom krivnjom za holokaust - ne želim vašu krivnju."
---
---
Njemačka kolektivna svijest je i dalje - ne bez razloga - rastrgana krivnjom nacizma. Postoji i termin "Staatsräson" koji izražava posebnu povijesnu odgovornost Njemačke u zaštiti židovskog naroda i podršci državi Izrael. Ipak, neki smatraju da je ovo opterećenje stvorilo određeni deformitet na germanskom etičkom kompasu. "Njemačko povijesno obračunavanje je otišlo kvragu‘", napisala je moralna filozofkinja (i Židovka) Susan Neiman, koja je prethodno s divljenjem govorila o povijesnom pamćenju Nijemaca.
Ustvari, moglo bi se reći da je "pošlo kvragu" još početkom 60-ih, kada se Izvješće zapadnonjemačkog izaslanstva sa suđenja jednog od glavnih izvršitelja holokausta, Adolfa Eichmanna, divilo "novom i vrlo povoljnom tipu izraelske mladeži", koja je "sjajne visine, često plavokosa i plavooka, slobodna i samoodlučna u svojim pokretima, s dobro definiranim licima‘" i ne pokazuje "gotovo nijednu od osobina koje su nekoć smatrali židovskim".
---
---
Romanopisac Manès Sperber je bio jedan od onih koje je ova novootkrivena simpatija prema Židovima odbijala. "Vaš me filosemitizam deprimira. Degradira me poput komplimenta koji se temelji na apsurdnom nesporazumu ... Na opasan način precjenjujete nas Židove i inzistirate na ljubavi prema cijelom našem narodu. Ja to ne tražim, ne želim da mi – ili bilo koji drugi ljudi – budemo voljeni na ovaj način."
Ova "ljubav", koja je danas jača nego ikad, se najčešće ogleda u prokazivanju (navodnog) antisemitizma i prikazivanju sebe "većim Židovima od Židova". Tako su njemački ministar zdravstva, dopredsjednica CDU-a i bivši urednik Der Spiegela proslijedili X objavu koja tvrdi da su nacisti bili pristojniji od Hamasa. Die Welt je ustvrdio da je ‘"Oslobodite Palestinu!" novi "Heil Hitler!". U skladu s tim, policija je na jednoj izložbi zaplijenila plakat s natpisom "Od rijeke do mora, tražimo jednakost", kojeg je tu donijela Izraelka.
Der Spiegel se za Gretu Thunberg, nakon što je nastupila na propalestinskom prosvjedu, zapitao je li ona "antisemit ili samo naivna". Srećom, nedoumicu je razriješila njena kolegica iz "Petkom za budućnost", praktički optuživši čitavi klimatski pokret za antisemitizam. Njena referenca? Pradjed joj je bio SS-ovac.
---
---
Koliko su stvari otišle daleko pokazuje i to što je krajem studenog njemačko Ministarstvo unutarnjih poslova izdalo naredbu da pojedinci koji podnose zahtjev za naturalizaciju u pokrajini Saska-Anhalt moraju izraziti svoju potporu Izraelu na pravo na postojanje. A na koga ovaj zakon primarno cilja je otkrio vicekancelar Robert Habeck, kazavši da se muslimani u Njemačkoj trebaju "jasno distancirati od antisemitizma kako ne bi potkopali vlastito pravo na toleranciju".
Na panel raspravi u Berlinu prošlog mjeseca, Yanis Varoufakis se pak osvrnuo na jednu drugu toleranciju - onu ubijanja desetaka tisuća Palestinaca u Gazi. "Koliko rijeka palestinske krvi mora poteći prije nego što je naša krivnja oko holokausta dovoljno pročišćena da kažemo: ‘Dosta!‘", zapitao se Grk.
Onaj tko pak nešto zna o rijekama krvi je Namibija. Naime, tamo je između 1904. i 1908. izvršen prvi genocid stoljeća, a počinitelj je bio - Njemačka. Namibijski predsjednik je u siječnju izrazio šok zbog toga što je službeni Berlin odbacio kao "neutemeljneu" južnoafričku tužbu protiv Izraela za genocid na Međunarodnom sudu pravde (ICJ), napisavši: "Njemačka vlada se tek treba u potpunosti okajati za genocid koji je počinila na namibijskom tlu. Stoga, u svjetlu nesposobnosti da izvuče lekcije iz svoje užasne povijesti ... ne može moralno izraziti predanost Konvenciji UN-a protiv genocida ... dok podržava ekvivalent holokausta i genocida u Gazi."
---
---
Haaški sud je u međuvremenu donio svoju presudu, proglasivši "vjerojatnim da se djela Izraela mogu smatrati genocidom". Očekivano, izraelski vrh je ovo proglasio - antisemitizmom. Štoviše, Netanyahu je presudu prozvao "čistim antisemitizmom", od strane suda "osnovanog da bi spriječio zvjerstva protiv Židova". Njegov prethodnik Naftali Bennet je suđenje okarakterizirao kao "predstavu licemjerja, antisemitizma i srama". Ministar Ben Gvir je pak kazao: "Odluka antisemitskog suda u Haagu dokazuje ono što se već znalo: ovaj sud ne traži pravdu, već progon židovskog naroda. Šutjeli su tijekom holokausta, a danas nastavljaju licemjerje". Sud je osnovan 1945.
Prethodno je službeni Izrael ustvrdio da tužba "nema nikakvu činjeničnu i pravnu osnovu te je podlo i jeftino iskorištavanje suda". Osim toga, Južna Afrika je optužena da "surađuje s terorističkom skupinom koja poziva na uništenje Izraela", te je "s prijezirom odbačena krvna kleveta JAR-a". Inače, "krvna kleveta" odnosi se na lažne optužbe srednjovjekovnih Europljana da Židovi ubijaju djecu i koriste njihovu krv u svojim vjerskim obredima, kako bi opravdali njihov progon.
Predsjednik Isaac Herzog je također posegnuo za sličnim prispodobama, objasnivši: "Povijest nas uči da je antisemitizam uvijek početak, čije se tragedije rašire na sva druga ljudska bića. To je najveća bolest čovječanstva ... Ovo je test za čovječanstvo i poziv na moralnu jasnoću ... te treba biti nepokolebljiv oko toga što je zlo, a što dobro. Mi se borimo za dobro ... Moramo se suprotstaviti zlu bez milosti ... jer je čitav svjetski poredak u opasnosti."
---
---
Doduše, i to "zlo" je također osudilo antisemitizam. "Hamas ne vodi borbu protiv Židova zato što su Židovi, već se bori protiv cionista koji su okupirali Palestinu ... Palestinski narod se uvijek borio protiv ugnjetavanja, nepravde i masakra nad civilima bez obzira tko ih je počinio. I na temelju naših vjerskih i moralnih vrijednosti, jasno smo izrazili svoje odbacivanje onoga čemu su Židovi bili izloženi od strane nacističke Njemačke. Ovdje podsjećamo da je židovski problem u biti bio europski problem, dok je arapsko i islamsko okruženje kroz povijest bilo sigurno utočište židovskom narodu i ... primjer suživota, kulturne interakcije i vjerskih sloboda. Aktualni sukob uzrokovan je cionističkim agresivnim ponašanjem i njegovim savezništvom sa zapadnim kolonijalnim silama; stoga odbacujemo iskorištavanje židovske patnje u Europi kako bi se opravdalo ugnjetavanje našeg naroda u Palestini", skupina je izdala priopćenje u siječnju.
---
---
Hamasovci su dodali da su "cionisti ti koji stalno poistovjećuju judaizam i Židove s vlastitim kolonijalnim projektom i ilegalnim entitetom". Pri tome im na ruku ide i službena definicija antisemitizma Međunarodne alijanse za sjećanje na holokaust (I.H.R.A.) koja uključuje "tvrdnju da je postojanje države Izrael rasistički pothvat" i "usporedbe suvremene izraelske politike s politikom nacista". Usvojilo ju je 25 EU članica, kao i američki State Department.
Ovim usvajanjem su antisemiti postali i neki istaknuti Izraelci. Jedan od njih je povjesničar Avi Shlaim koji je rekao: "2018. je donesen zakon koji kaže da Židovi imaju ekskluzivno pravo na samoodređenje u Izraelu. To znači da i ako Arapi postanu većina i dalje neće imati to pravo. Stoga, cionizam je rasistička ideologija." Drugi je erudit, Yeshayahu Leibowitz, poznat i kao "Savjest Izraela", koji je primijetio da je "vjerski nacionalizam za religiju ono što je nacionalsocijalizam bio za socijalizam", upozorivši da će dugotrajna okupacija Palestinaca iznjedriti "koncentracijske logore" zbog čega "Izrael neće zaslužiti postojati".
---
---
Godine 2020. skupina akademika predložila je alternativnu definiciju, koju su nazvali "Jeruzalemska deklaracija". Ona antisemitizam opisuje kao "diskriminaciju, predrasude, neprijateljstvo ili nasilje protiv Židova kao Židova" i daje primjere koji pomažu razlikovati antiizraelske izjave i postupke od antisemitskih. Iako su neki od istaknutih stručnjaka za holokaust sudjelovali u sastavljanju ove deklaracije, ona je potpuno zanemarena.
Što se tiče cionizma, jasno je da on ne može biti sinonim židovstvu. Naime, postoje Židovi koji nisu cionisti i obrnuto. Osim toga, cionizam je nastao tek krajem 19. stoljeća; milenijima nakon što je (kao i nebrojeno drugih) nestalo Kraljevstvo Izrael. Radi se o ideji austrougarskog publicista Theodora Herzla, oca ovog političkog pokreta kojem je zadaća bila stvaranje židovske države u "pradomovini". Herzl, koji nije bio religiozan ni govorio hebrejski, smatrao je - kao i Hamas - da je europski antisemitizam glavni razlog židovske patnje i nemogućnosti integracije u zapadna društva. Stoga, poželio je da se Židovi vrate tamo gdje su se osjećali najsigurnije - među Arape.
---
---
Nažalost, pošto je cionistička maksima o Palestini - "zemlji bez ljudi za ljude bez zemlje" - bila laž, za osnivanje Izraela je bilo nužno prionuti - nasilju. "Cionizam je kolonizatorska avantura i, prema tome, stoji ili pada po pitanju oružanih snaga", poručio je 1923. cionistički vođa Vladimir Jabotinski. Rudolf Sonneborn, tajnik Cionističke komisije nakon Prvog svjetskog rata, pritom je naglasio dehumanizaciju Palestinaca, rekavši da je "prosječan (Arap) inferioran čak i prosječnom crncu".
Dakle, ako ne podržavate kolonijalne tikove, rasizam i ubijanje arapske djece, onda ste vjerojatno anticionist.
Tome unatoč, američki Kongres je u prosincu izglasao rezoluciju u kojom anticionizam proglašava jednakim antisemitizmu. Joe Biden je paralelno s tim istaknuo: "Da nije bilo Izraela, na svijetu ne bi bilo Židova koji je siguran", što je zapravo zapanjujuće antisemitska izjava jer doslovno znači da Židove diljem svijeta nemaju zaštitu država čiji su građani; uključujući SAD.
No, posebno je interesantna teorija kršćanskih cionista - koji čak prethode onim židovskim i kojih je 30-ak puta više - o tome da kada Židovi ponovo zauzmu svoju pradomovinu, tada će se ostvariti biblijsko proročanstvo povratka Mesije (Armagedon), pri čemu će se dio Židova preobratiti na kršćanstvo, a ostatak biti ubijen i bačen u Pakao. To znači da su, na vrlo stvaran i mjerljiv način, većina cionista zapravo antisemiti.
---
---
Svakako, Antidifamacijska liga (ADL) - organizacija poznata po lobiranju za Izrael - prijavila je 2031 antisemitskih incidenata u SAD-u od 7. listopada, što je najveći broj tijekom bilo kojeg dvomjesečnog razdoblja od ADL-ovog začetka 1979. godine. Doduše, sitna slova ovog izvješća otkrivaju da su čak 45 posto ovih "incidenata" zapravo bili "protuizraelski skupovi" tj. propalestinski prosvjedi. To je zato jer je ADL nakon Hamasovog napada proširio definiciju antisemitizma, koja sada uključuje "anticionističke slogane".
Neki od tih prosvjeda su bili i oni aktivističke grupe "Židovski glasovi za mir", čijih tisuće članova je u više navrata zahtijevalo prekid vatre u Gazi. Pritom su sudionici ovog nenasilnog prosvjeda nosili crne majice s natpisom "Ne u naše ime". ADL ih je sada klasificirao kao "skupinu mržnje".
A odnedavno se čak i samoubojstvo može provući pod antisemitizam. Naime, nakon što se američki vojnik Aaron Bushnell polio benzinom i zapalio ispred izraelskog konzulata, kroz plamen uzvikujući "Oslobodite Palestinu!", generalni konzul Izraela je izjavio: "Tragično je vidjeti mržnju i huškanje prema Izraelu izraženo na tako užasan način."
---
---
Egipatski komičar Bassem Youssef je na početku izraelske invazije na Gazu ustvrdio: "Izrael uvijek radi žrtvu od sebe. Nikad nisam vidio žrtvu koja stavlja tlačitelja pod opsadu i drži ga tamo 24/7. Odnos s Izraelom je tako težak. To je kao da ste u vezi s narcisoidnim psihopatom koji vas sje*e i natjera da mislite da ste sami krivi." Koliko je Egipćanin u pravu potvrđuje i primjedba nekadašnje izraelske premijerke Golde Meir o tome da "nakon holokausta Židovi imaju pravo raditi što god žele". Jer, kada Izraelci i ubijaju, ubijaju u ulozi žrtve. "Možemo oprostiti Arapima što su ubili našu djecu. Ali nikada im ne možemo oprostiti što su nas prisilili da ubijamo njihovu", požalila se Meir.
"Ironija je da je holokaust postao glavno ideološko oružje za pokretanje agresorskih ratova. To je patnja koja se koristi kao izgovor za ponižavanje, degradiranje i mučenje Palestinaca. Patnja dolazi kao paket. Evo patnja, sada ćemo vam raznijeti kuću. Evo patnja, sada ćemo vam ukrasti zemlju. Evo patnja, sada ćemo ispaljivati topničke granate na vaše selo. Patnja se umota u toljagu koja se onda koristi za razbijanje lubanja Palestinaca", objasnio je Norman Finkelstein, politički znanstvenik čiji su roditelji preživjeli koncentracijske kampove.
---
---
Finkelstein je jedan od "samomrzećih Židova", što je termin koji se koristi za opisivanje Židova čija se stajališta prokazuju kao antisemitska. "Najbolju formulaciju toga dao Abba Eban, izraelski veleposlanik u UN-u. Savjetovao je američku židovsku zajednicu da imaju dva zadatka za obavljanje. Jedan je bio pokazati da je kritika (izraelske) politike, ono što je on nazvao anticionizmom, antisemitizam. Drugi zadatak, ako su kritiku uputili Židovi, bio je pokazati da je to neurotična mržnja prema sebi, kojoj je potrebno psihijatrijsko liječenje. Zatim je dao dva primjera iz druge kategorije. Jedan je bio I. F. Stone, drugi sam bio ja", podsjetio je 2014. Noam Chomsky.
Sustavno korištenje antisemitizma kao oružja je razotkrio i Victor Ostrovsky, bivši službenik izraelske obavještajne agencije Mossad. "Imali smo tipa koji nam je zadavao probleme u SAD-u. Progovarao je o tome kako Izrael bombardira Libanon kazetnim bombama. Zvali smo ga Žohar Pete, jer puno buči i ne možeš ga se riješiti. Ono što (u tom slučaju) napraviš je da kontaktiraš nekoga u postaji u New Yorku ili Washingtonu i kažeš im da obavijeste B‘nai B‘rith (neprofitna židovska organizacija op.a.) da ga ‘označi‘. Onda kampanja počne i tip je ‘označen‘. Antisemit je jer mi tako kažemo. A to je mrlja koju ne možeš oprati", iznio je Ostrovsky.
---
---
Označen je i Elon Musk, optužbom da podupire antisemitske teorije zavjere. Kako bi se iskupio, "priveden" je u Auschwitz gdje mu je glasnogovornik ADL-a demonstrirao "što se može dogoditi kada je društvo opsjednuto antisemitizmom". Tom prigodom je upriličena i panel rasprava - vodio ju je deklarirani zagovaratelj etničkog čišćenja Ben Shapiro - na kojoj je Musk kazao: "Odrastao sam među mnogo Židova. Išao sam u hebrejski vrtić. Moje ime je jako židovsko. Super židovsko. Išao sam u Izrael kad sam imao 13 godina. Svakako imam puno židovskih obilježja. Većina mojih prijatelja su Židovi. Ponekad mislim da sam zaboravio (pa se pitam): ‘Jesam li ja Židov?‘ Ja sam ‘židovast‘. Stremim tome da budem Židov."
Po Muskovoj "reedukaciji" su se oglasili i iz grupe "Torah Judaism; Židovi ujedinjeni protiv cionizma", napisavši: "Nažalost, žao nam je što ste pod utjecajem cionista. Ne možete podržavati Židove odlaskom u Auschwitz s genocidnim cionistom Ben Shapirom, jer cionisti poput njega iskrivljuju židovsku povijest i predstavljaju vam cionizam kao judaizam. Razlog zašto to rade je da legitimiziraju okupaciju i genocid i da svi prihvate njihova razmišljanja na taj način."
---
---
Pjesma koju je 1943. godine napisao Nathan Alterman, jedan od najomiljenijih izraelskih pjesnika, evocira spoznaju Arhimeda o zakonu poluge - "dajte mi mjesto na koje ću stati i pomaknut ću zemlju" - kao metaforu za ulogu antisemitizma u politici. Alterman sugerira da demagozi i tirani koriste antisemitizam kao krajnju "Arhimedovu točku" koja im omogućuje da postignu svoje najnečuvenije ciljeve.
"Antisemit je nekada bila osoba koja nije voljela Židove. Sada je to osoba koju Židovi ne vole", primijetio je Hajo Meyer, fizičar koji je preživio holokaust. U skladu s ovim, broj "antisemita" je vrtoglavo porastao tijekom listopada 2023., što je koincidiralo s Hamasovim napadom; ali i ICJ-ovim "vjerojatnim genocidom". Sad, što je od to dvoje bilo glavni katalizator tih povišenih emocija i koji je to "genocid postao ambijent naših života", pitanje je "antisemitske" - zone interesa.
English director Jonathan Glazer poses in the press room with the Oscar for Best International Feature Film for \u201dThe Zone of Interest\u201d during the 96th Annual Academy Awards at the Dolby Theatre in Hollywood, California on March 10, 2024. (Photo by Robyn BECK\/AFP)<\/p>","
\u2018Zona interesa\u2018 HRFF<\/p>","
Israeli director Yuval Abraham (L) and Palestinian director Basel Adra speak on stage after having received the Berlinale documentary award for \u2018No Other Land\u2018 during the awards ceremony of the 74th Berlinale International Film Festival, on February 24, 2024 in Berlin. (Photo by John MACDOUGALL\/AFP)<\/p>","
Israeli troops arrive at the scene as right wing activists build a structure in the military zone between the fence and the wall separating Israel from the Gaza Strip near the Erez crossing, during a rally calling for the building of Israeli settlements in Gaza, on February 29, 2024, amid ongoing battles between Israel and the Palestinian militant group Hamas. (Photo by Oren ZIV\/AFP)<\/p>","
Displaced Palestinians walk next to the border fence between Gaza and Egypt, on February 16, 2024 in Rafah, in the southern Gaza Strip, amid the ongoing conflict between Israel and the Palestinian Hamas militant group. Nearly 1.5 million displaced Palestinians are trapped in Rafah -- more than half of Gaza\u2018s populations -- seeking shelter in a sprawling makeshift encampment near the Egyptian border. (Photo by MOHAMMED ABED\/AFP)<\/p>","
English director Jonathan Glazer poses in the press room with the Oscar for Best International Feature Film for ”The Zone of Interest” during the 96th Annual Academy Awards at the Dolby Theatre in Hollywood, California on March 10, 2024. (Photo by Robyn BECK/AFP)
Israeli director Yuval Abraham (L) and Palestinian director Basel Adra speak on stage after having received the Berlinale documentary award for ‘No Other Land‘ during the awards ceremony of the 74th Berlinale International Film Festival, on February 24, 2024 in Berlin. (Photo by John MACDOUGALL/AFP)
Israeli troops arrive at the scene as right wing activists build a structure in the military zone between the fence and the wall separating Israel from the Gaza Strip near the Erez crossing, during a rally calling for the building of Israeli settlements in Gaza, on February 29, 2024, amid ongoing battles between Israel and the Palestinian militant group Hamas. (Photo by Oren ZIV/AFP)
Displaced Palestinians walk next to the border fence between Gaza and Egypt, on February 16, 2024 in Rafah, in the southern Gaza Strip, amid the ongoing conflict between Israel and the Palestinian Hamas militant group. Nearly 1.5 million displaced Palestinians are trapped in Rafah -- more than half of Gaza‘s populations -- seeking shelter in a sprawling makeshift encampment near the Egyptian border. (Photo by MOHAMMED ABED/AFP)
A picture taken from a position in southern Israel along the border with the Gaza Strip on January 19, 2024, shows an Israeli tank rolling along the fence as damaged buildings are see in the Gaza strip amid continuing battles between Israel and the militant group Hamas. (Photo by JACK GUEZ/AFP)
Jack Guez/Afp
)
)
[bgPosition] =>
[text] => {OCMSplitter}
Prilikom prihvaćanja Oscara za najbolji strani film, "Zonu interesa" - koji prati idilični obiteljski život zapovjednika Auschwitza na divnom imanju neposredno uz koncentracijski logor - redatelj Jonathan Glazer je izjavio: "Svi naši izbori napravljeni su da se sagledaju i suoče s nama u sadašnjosti. Da ne kažemo: ‘Pogledajte što su tada učinili‘, nego: ‘Pogledajte što sada radimo‘ ... Stojimo ovdje kao ljudi koji opovrgavaju svoje židovstvo i (to da je) holokaust otela okupacija koja je dovela do sukoba za toliko nedužnih ljudi, bilo da se radi o žrtvama 7. listopada u Izraelu ili tekućem napadu na Gazu."
Čim je Glazer završio svoj govor, na pozornicu su izašli nasmiješeni Emily Blunt i Ryan Gosling, zvijezde "Barbenheimera", i krenuli zbijati šale o Kenovim trbušnjacima. Iako se na prvu ovakva jukstapozicija vapaja za prestanak masakra i gotovo trenutne salve razdraganog smijeha holivudskih zvijezda mogla doimati nezgodno, ona je, u stvari, upravo savršeno prezentirala poantu Glazerove poruke. "Genocid postaje ambijent njihovih života", riječi su kojima Britanac opisuje atmosferu svog uratka.
Glazer, inače Židov, je zbog navedenog citata po hitnom postupku proglašen za antisemita. "Ovo je važan film. Šteta je što je židovski redatelj iskoristio pozornicu koju je dobio za davanje antisemitskih primjedbi", izjavio je Danny Danon, bivši izraelski veleposlanik pri UN-u, dok je Netanyahuov ministar Amichai Chikli poručio da "neće biti oprosta za takve podlace i auto-antisemite" poput "korisnog idiota koji je zabio nož u leđa svojim ljudima".
---
---
Jednaku osudu je doživio i Glazerov izraelski kolega Yuval Abraham, čiji je "No Other Land" na ovogodišnjem Berlinaleu osvojio nagradu za najbolji dokumentarac. Ovaj film - koji prikazuje izraelsku okupaciju Zapadne obale te brutalno i nezakonito otimanje palestinske zemlje - Izraleac je napravio u suradnji s palestinskim filmašem Baselom Adrom. Abraham je s berlinske pozornice poručio: "Ja sam Izraelac, Basel je Palestinac i za dva dana ćemo se vratiti u zemlju u kojoj nismo jednaki. Ja živim po civilnom zakonu, a Basel po vojnom. Živimo 30 minuta jedan od drugog, ali ja imam pravo glasa, a Basel nema. Slobodan sam kretati se kuda želim u ovoj zemlji, dok je Basel, kao i milijuni Palestinaca, zatvoren na okupiranoj Zapadnoj obali. Situacija aparthejda među nama, ova nejednakost, mora prestati."
Par dana nakon izrečenog, Abraham je napisao na X-u: "Desničarska izraelska mafija došla je jučer u dom moje obitelji tražiti me, prijeteći bliskim članovima obitelji koji su pobjegli u drugi grad usred noći. Još uvijek dobivam prijetnje smrću i morao sam otkazati let kući. To se dogodilo nakon što su izraelski mediji i njemački političari moj govor na dodjeli nagrade Berlinalea ... apsurdno označili kao ‘antisemitski’ ... Možete oštro kritizirati ono što smo Basel i ja rekli na pozornici, a da nas ne demonizirate. Ako je to ono što radite sa svojom krivnjom za holokaust - ne želim vašu krivnju."
---
---
Njemačka kolektivna svijest je i dalje - ne bez razloga - rastrgana krivnjom nacizma. Postoji i termin "Staatsräson" koji izražava posebnu povijesnu odgovornost Njemačke u zaštiti židovskog naroda i podršci državi Izrael. Ipak, neki smatraju da je ovo opterećenje stvorilo određeni deformitet na germanskom etičkom kompasu. "Njemačko povijesno obračunavanje je otišlo kvragu‘", napisala je moralna filozofkinja (i Židovka) Susan Neiman, koja je prethodno s divljenjem govorila o povijesnom pamćenju Nijemaca.
Ustvari, moglo bi se reći da je "pošlo kvragu" još početkom 60-ih, kada se Izvješće zapadnonjemačkog izaslanstva sa suđenja jednog od glavnih izvršitelja holokausta, Adolfa Eichmanna, divilo "novom i vrlo povoljnom tipu izraelske mladeži", koja je "sjajne visine, često plavokosa i plavooka, slobodna i samoodlučna u svojim pokretima, s dobro definiranim licima‘" i ne pokazuje "gotovo nijednu od osobina koje su nekoć smatrali židovskim".
---
---
Romanopisac Manès Sperber je bio jedan od onih koje je ova novootkrivena simpatija prema Židovima odbijala. "Vaš me filosemitizam deprimira. Degradira me poput komplimenta koji se temelji na apsurdnom nesporazumu ... Na opasan način precjenjujete nas Židove i inzistirate na ljubavi prema cijelom našem narodu. Ja to ne tražim, ne želim da mi – ili bilo koji drugi ljudi – budemo voljeni na ovaj način."
Ova "ljubav", koja je danas jača nego ikad, se najčešće ogleda u prokazivanju (navodnog) antisemitizma i prikazivanju sebe "većim Židovima od Židova". Tako su njemački ministar zdravstva, dopredsjednica CDU-a i bivši urednik Der Spiegela proslijedili X objavu koja tvrdi da su nacisti bili pristojniji od Hamasa. Die Welt je ustvrdio da je ‘"Oslobodite Palestinu!" novi "Heil Hitler!". U skladu s tim, policija je na jednoj izložbi zaplijenila plakat s natpisom "Od rijeke do mora, tražimo jednakost", kojeg je tu donijela Izraelka.
Der Spiegel se za Gretu Thunberg, nakon što je nastupila na propalestinskom prosvjedu, zapitao je li ona "antisemit ili samo naivna". Srećom, nedoumicu je razriješila njena kolegica iz "Petkom za budućnost", praktički optuživši čitavi klimatski pokret za antisemitizam. Njena referenca? Pradjed joj je bio SS-ovac.
---
---
Koliko su stvari otišle daleko pokazuje i to što je krajem studenog njemačko Ministarstvo unutarnjih poslova izdalo naredbu da pojedinci koji podnose zahtjev za naturalizaciju u pokrajini Saska-Anhalt moraju izraziti svoju potporu Izraelu na pravo na postojanje. A na koga ovaj zakon primarno cilja je otkrio vicekancelar Robert Habeck, kazavši da se muslimani u Njemačkoj trebaju "jasno distancirati od antisemitizma kako ne bi potkopali vlastito pravo na toleranciju".
Na panel raspravi u Berlinu prošlog mjeseca, Yanis Varoufakis se pak osvrnuo na jednu drugu toleranciju - onu ubijanja desetaka tisuća Palestinaca u Gazi. "Koliko rijeka palestinske krvi mora poteći prije nego što je naša krivnja oko holokausta dovoljno pročišćena da kažemo: ‘Dosta!‘", zapitao se Grk.
Onaj tko pak nešto zna o rijekama krvi je Namibija. Naime, tamo je između 1904. i 1908. izvršen prvi genocid stoljeća, a počinitelj je bio - Njemačka. Namibijski predsjednik je u siječnju izrazio šok zbog toga što je službeni Berlin odbacio kao "neutemeljneu" južnoafričku tužbu protiv Izraela za genocid na Međunarodnom sudu pravde (ICJ), napisavši: "Njemačka vlada se tek treba u potpunosti okajati za genocid koji je počinila na namibijskom tlu. Stoga, u svjetlu nesposobnosti da izvuče lekcije iz svoje užasne povijesti ... ne može moralno izraziti predanost Konvenciji UN-a protiv genocida ... dok podržava ekvivalent holokausta i genocida u Gazi."
---
---
Haaški sud je u međuvremenu donio svoju presudu, proglasivši "vjerojatnim da se djela Izraela mogu smatrati genocidom". Očekivano, izraelski vrh je ovo proglasio - antisemitizmom. Štoviše, Netanyahu je presudu prozvao "čistim antisemitizmom", od strane suda "osnovanog da bi spriječio zvjerstva protiv Židova". Njegov prethodnik Naftali Bennet je suđenje okarakterizirao kao "predstavu licemjerja, antisemitizma i srama". Ministar Ben Gvir je pak kazao: "Odluka antisemitskog suda u Haagu dokazuje ono što se već znalo: ovaj sud ne traži pravdu, već progon židovskog naroda. Šutjeli su tijekom holokausta, a danas nastavljaju licemjerje". Sud je osnovan 1945.
Prethodno je službeni Izrael ustvrdio da tužba "nema nikakvu činjeničnu i pravnu osnovu te je podlo i jeftino iskorištavanje suda". Osim toga, Južna Afrika je optužena da "surađuje s terorističkom skupinom koja poziva na uništenje Izraela", te je "s prijezirom odbačena krvna kleveta JAR-a". Inače, "krvna kleveta" odnosi se na lažne optužbe srednjovjekovnih Europljana da Židovi ubijaju djecu i koriste njihovu krv u svojim vjerskim obredima, kako bi opravdali njihov progon.
Predsjednik Isaac Herzog je također posegnuo za sličnim prispodobama, objasnivši: "Povijest nas uči da je antisemitizam uvijek početak, čije se tragedije rašire na sva druga ljudska bića. To je najveća bolest čovječanstva ... Ovo je test za čovječanstvo i poziv na moralnu jasnoću ... te treba biti nepokolebljiv oko toga što je zlo, a što dobro. Mi se borimo za dobro ... Moramo se suprotstaviti zlu bez milosti ... jer je čitav svjetski poredak u opasnosti."
---
---
Doduše, i to "zlo" je također osudilo antisemitizam. "Hamas ne vodi borbu protiv Židova zato što su Židovi, već se bori protiv cionista koji su okupirali Palestinu ... Palestinski narod se uvijek borio protiv ugnjetavanja, nepravde i masakra nad civilima bez obzira tko ih je počinio. I na temelju naših vjerskih i moralnih vrijednosti, jasno smo izrazili svoje odbacivanje onoga čemu su Židovi bili izloženi od strane nacističke Njemačke. Ovdje podsjećamo da je židovski problem u biti bio europski problem, dok je arapsko i islamsko okruženje kroz povijest bilo sigurno utočište židovskom narodu i ... primjer suživota, kulturne interakcije i vjerskih sloboda. Aktualni sukob uzrokovan je cionističkim agresivnim ponašanjem i njegovim savezništvom sa zapadnim kolonijalnim silama; stoga odbacujemo iskorištavanje židovske patnje u Europi kako bi se opravdalo ugnjetavanje našeg naroda u Palestini", skupina je izdala priopćenje u siječnju.
---
---
Hamasovci su dodali da su "cionisti ti koji stalno poistovjećuju judaizam i Židove s vlastitim kolonijalnim projektom i ilegalnim entitetom". Pri tome im na ruku ide i službena definicija antisemitizma Međunarodne alijanse za sjećanje na holokaust (I.H.R.A.) koja uključuje "tvrdnju da je postojanje države Izrael rasistički pothvat" i "usporedbe suvremene izraelske politike s politikom nacista". Usvojilo ju je 25 EU članica, kao i američki State Department.
Ovim usvajanjem su antisemiti postali i neki istaknuti Izraelci. Jedan od njih je povjesničar Avi Shlaim koji je rekao: "2018. je donesen zakon koji kaže da Židovi imaju ekskluzivno pravo na samoodređenje u Izraelu. To znači da i ako Arapi postanu većina i dalje neće imati to pravo. Stoga, cionizam je rasistička ideologija." Drugi je erudit, Yeshayahu Leibowitz, poznat i kao "Savjest Izraela", koji je primijetio da je "vjerski nacionalizam za religiju ono što je nacionalsocijalizam bio za socijalizam", upozorivši da će dugotrajna okupacija Palestinaca iznjedriti "koncentracijske logore" zbog čega "Izrael neće zaslužiti postojati".
---
---
Godine 2020. skupina akademika predložila je alternativnu definiciju, koju su nazvali "Jeruzalemska deklaracija". Ona antisemitizam opisuje kao "diskriminaciju, predrasude, neprijateljstvo ili nasilje protiv Židova kao Židova" i daje primjere koji pomažu razlikovati antiizraelske izjave i postupke od antisemitskih. Iako su neki od istaknutih stručnjaka za holokaust sudjelovali u sastavljanju ove deklaracije, ona je potpuno zanemarena.
Što se tiče cionizma, jasno je da on ne može biti sinonim židovstvu. Naime, postoje Židovi koji nisu cionisti i obrnuto. Osim toga, cionizam je nastao tek krajem 19. stoljeća; milenijima nakon što je (kao i nebrojeno drugih) nestalo Kraljevstvo Izrael. Radi se o ideji austrougarskog publicista Theodora Herzla, oca ovog političkog pokreta kojem je zadaća bila stvaranje židovske države u "pradomovini". Herzl, koji nije bio religiozan ni govorio hebrejski, smatrao je - kao i Hamas - da je europski antisemitizam glavni razlog židovske patnje i nemogućnosti integracije u zapadna društva. Stoga, poželio je da se Židovi vrate tamo gdje su se osjećali najsigurnije - među Arape.
---
---
Nažalost, pošto je cionistička maksima o Palestini - "zemlji bez ljudi za ljude bez zemlje" - bila laž, za osnivanje Izraela je bilo nužno prionuti - nasilju. "Cionizam je kolonizatorska avantura i, prema tome, stoji ili pada po pitanju oružanih snaga", poručio je 1923. cionistički vođa Vladimir Jabotinski. Rudolf Sonneborn, tajnik Cionističke komisije nakon Prvog svjetskog rata, pritom je naglasio dehumanizaciju Palestinaca, rekavši da je "prosječan (Arap) inferioran čak i prosječnom crncu".
Dakle, ako ne podržavate kolonijalne tikove, rasizam i ubijanje arapske djece, onda ste vjerojatno anticionist.
Tome unatoč, američki Kongres je u prosincu izglasao rezoluciju u kojom anticionizam proglašava jednakim antisemitizmu. Joe Biden je paralelno s tim istaknuo: "Da nije bilo Izraela, na svijetu ne bi bilo Židova koji je siguran", što je zapravo zapanjujuće antisemitska izjava jer doslovno znači da Židove diljem svijeta nemaju zaštitu država čiji su građani; uključujući SAD.
No, posebno je interesantna teorija kršćanskih cionista - koji čak prethode onim židovskim i kojih je 30-ak puta više - o tome da kada Židovi ponovo zauzmu svoju pradomovinu, tada će se ostvariti biblijsko proročanstvo povratka Mesije (Armagedon), pri čemu će se dio Židova preobratiti na kršćanstvo, a ostatak biti ubijen i bačen u Pakao. To znači da su, na vrlo stvaran i mjerljiv način, većina cionista zapravo antisemiti.
---
---
Svakako, Antidifamacijska liga (ADL) - organizacija poznata po lobiranju za Izrael - prijavila je 2031 antisemitskih incidenata u SAD-u od 7. listopada, što je najveći broj tijekom bilo kojeg dvomjesečnog razdoblja od ADL-ovog začetka 1979. godine. Doduše, sitna slova ovog izvješća otkrivaju da su čak 45 posto ovih "incidenata" zapravo bili "protuizraelski skupovi" tj. propalestinski prosvjedi. To je zato jer je ADL nakon Hamasovog napada proširio definiciju antisemitizma, koja sada uključuje "anticionističke slogane".
Neki od tih prosvjeda su bili i oni aktivističke grupe "Židovski glasovi za mir", čijih tisuće članova je u više navrata zahtijevalo prekid vatre u Gazi. Pritom su sudionici ovog nenasilnog prosvjeda nosili crne majice s natpisom "Ne u naše ime". ADL ih je sada klasificirao kao "skupinu mržnje".
A odnedavno se čak i samoubojstvo može provući pod antisemitizam. Naime, nakon što se američki vojnik Aaron Bushnell polio benzinom i zapalio ispred izraelskog konzulata, kroz plamen uzvikujući "Oslobodite Palestinu!", generalni konzul Izraela je izjavio: "Tragično je vidjeti mržnju i huškanje prema Izraelu izraženo na tako užasan način."
---
---
Egipatski komičar Bassem Youssef je na početku izraelske invazije na Gazu ustvrdio: "Izrael uvijek radi žrtvu od sebe. Nikad nisam vidio žrtvu koja stavlja tlačitelja pod opsadu i drži ga tamo 24/7. Odnos s Izraelom je tako težak. To je kao da ste u vezi s narcisoidnim psihopatom koji vas sje*e i natjera da mislite da ste sami krivi." Koliko je Egipćanin u pravu potvrđuje i primjedba nekadašnje izraelske premijerke Golde Meir o tome da "nakon holokausta Židovi imaju pravo raditi što god žele". Jer, kada Izraelci i ubijaju, ubijaju u ulozi žrtve. "Možemo oprostiti Arapima što su ubili našu djecu. Ali nikada im ne možemo oprostiti što su nas prisilili da ubijamo njihovu", požalila se Meir.
"Ironija je da je holokaust postao glavno ideološko oružje za pokretanje agresorskih ratova. To je patnja koja se koristi kao izgovor za ponižavanje, degradiranje i mučenje Palestinaca. Patnja dolazi kao paket. Evo patnja, sada ćemo vam raznijeti kuću. Evo patnja, sada ćemo vam ukrasti zemlju. Evo patnja, sada ćemo ispaljivati topničke granate na vaše selo. Patnja se umota u toljagu koja se onda koristi za razbijanje lubanja Palestinaca", objasnio je Norman Finkelstein, politički znanstvenik čiji su roditelji preživjeli koncentracijske kampove.
---
---
Finkelstein je jedan od "samomrzećih Židova", što je termin koji se koristi za opisivanje Židova čija se stajališta prokazuju kao antisemitska. "Najbolju formulaciju toga dao Abba Eban, izraelski veleposlanik u UN-u. Savjetovao je američku židovsku zajednicu da imaju dva zadatka za obavljanje. Jedan je bio pokazati da je kritika (izraelske) politike, ono što je on nazvao anticionizmom, antisemitizam. Drugi zadatak, ako su kritiku uputili Židovi, bio je pokazati da je to neurotična mržnja prema sebi, kojoj je potrebno psihijatrijsko liječenje. Zatim je dao dva primjera iz druge kategorije. Jedan je bio I. F. Stone, drugi sam bio ja", podsjetio je 2014. Noam Chomsky.
Sustavno korištenje antisemitizma kao oružja je razotkrio i Victor Ostrovsky, bivši službenik izraelske obavještajne agencije Mossad. "Imali smo tipa koji nam je zadavao probleme u SAD-u. Progovarao je o tome kako Izrael bombardira Libanon kazetnim bombama. Zvali smo ga Žohar Pete, jer puno buči i ne možeš ga se riješiti. Ono što (u tom slučaju) napraviš je da kontaktiraš nekoga u postaji u New Yorku ili Washingtonu i kažeš im da obavijeste B‘nai B‘rith (neprofitna židovska organizacija op.a.) da ga ‘označi‘. Onda kampanja počne i tip je ‘označen‘. Antisemit je jer mi tako kažemo. A to je mrlja koju ne možeš oprati", iznio je Ostrovsky.
---
---
Označen je i Elon Musk, optužbom da podupire antisemitske teorije zavjere. Kako bi se iskupio, "priveden" je u Auschwitz gdje mu je glasnogovornik ADL-a demonstrirao "što se može dogoditi kada je društvo opsjednuto antisemitizmom". Tom prigodom je upriličena i panel rasprava - vodio ju je deklarirani zagovaratelj etničkog čišćenja Ben Shapiro - na kojoj je Musk kazao: "Odrastao sam među mnogo Židova. Išao sam u hebrejski vrtić. Moje ime je jako židovsko. Super židovsko. Išao sam u Izrael kad sam imao 13 godina. Svakako imam puno židovskih obilježja. Većina mojih prijatelja su Židovi. Ponekad mislim da sam zaboravio (pa se pitam): ‘Jesam li ja Židov?‘ Ja sam ‘židovast‘. Stremim tome da budem Židov."
Po Muskovoj "reedukaciji" su se oglasili i iz grupe "Torah Judaism; Židovi ujedinjeni protiv cionizma", napisavši: "Nažalost, žao nam je što ste pod utjecajem cionista. Ne možete podržavati Židove odlaskom u Auschwitz s genocidnim cionistom Ben Shapirom, jer cionisti poput njega iskrivljuju židovsku povijest i predstavljaju vam cionizam kao judaizam. Razlog zašto to rade je da legitimiziraju okupaciju i genocid i da svi prihvate njihova razmišljanja na taj način."
---
---
Pjesma koju je 1943. godine napisao Nathan Alterman, jedan od najomiljenijih izraelskih pjesnika, evocira spoznaju Arhimeda o zakonu poluge - "dajte mi mjesto na koje ću stati i pomaknut ću zemlju" - kao metaforu za ulogu antisemitizma u politici. Alterman sugerira da demagozi i tirani koriste antisemitizam kao krajnju "Arhimedovu točku" koja im omogućuje da postignu svoje najnečuvenije ciljeve.
"Antisemit je nekada bila osoba koja nije voljela Židove. Sada je to osoba koju Židovi ne vole", primijetio je Hajo Meyer, fizičar koji je preživio holokaust. U skladu s ovim, broj "antisemita" je vrtoglavo porastao tijekom listopada 2023., što je koincidiralo s Hamasovim napadom; ali i ICJ-ovim "vjerojatnim genocidom". Sad, što je od to dvoje bilo glavni katalizator tih povišenih emocija i koji je to "genocid postao ambijent naših života", pitanje je "antisemitske" - zone interesa.
English director Jonathan Glazer poses in the press room with the Oscar for Best International Feature Film for ”The Zone of Interest” during the 96th Annual Academy Awards at the Dolby Theatre in Hollywood, California on March 10, 2024. (Photo by Robyn BECK/AFP)
Israeli director Yuval Abraham (L) and Palestinian director Basel Adra speak on stage after having received the Berlinale documentary award for ‘No Other Land‘ during the awards ceremony of the 74th Berlinale International Film Festival, on February 24, 2024 in Berlin. (Photo by John MACDOUGALL/AFP)
Israeli troops arrive at the scene as right wing activists build a structure in the military zone between the fence and the wall separating Israel from the Gaza Strip near the Erez crossing, during a rally calling for the building of Israeli settlements in Gaza, on February 29, 2024, amid ongoing battles between Israel and the Palestinian militant group Hamas. (Photo by Oren ZIV/AFP)
Displaced Palestinians walk next to the border fence between Gaza and Egypt, on February 16, 2024 in Rafah, in the southern Gaza Strip, amid the ongoing conflict between Israel and the Palestinian Hamas militant group. Nearly 1.5 million displaced Palestinians are trapped in Rafah -- more than half of Gaza‘s populations -- seeking shelter in a sprawling makeshift encampment near the Egyptian border. (Photo by MOHAMMED ABED/AFP)
A picture taken from a position in southern Israel along the border with the Gaza Strip on January 19, 2024, shows an Israeli tank rolling along the fence as damaged buildings are see in the Gaza strip amid continuing battles between Israel and the militant group Hamas. (Photo by JACK GUEZ/AFP)
Prilikom prihvaćanja Oscara za najbolji strani film, "Zonu interesa" - koji prati idilični obiteljski život zapovjednika Auschwitza na divnom imanju neposredno uz koncentracijski logor - redatelj Jonathan Glazer je izjavio: "Svi naši izbori napravljeni su da se sagledaju i suoče s nama u sadašnjosti. Da ne kažemo: ‘Pogledajte što su tada učinili‘, nego: ‘Pogledajte što sada radimo‘ ... Stojimo ovdje kao ljudi koji opovrgavaju svoje židovstvo i (to da je) holokaust otela okupacija koja je dovela do sukoba za toliko nedužnih ljudi, bilo da se radi o žrtvama 7. listopada u Izraelu ili tekućem napadu na Gazu."
Čim je Glazer završio svoj govor, na pozornicu su izašli nasmiješeni Emily Blunt i Ryan Gosling, zvijezde "Barbenheimera", i krenuli zbijati šale...
