U sezoni godišnjih odmora jako je aktualna priča o burnoutu, sindromu izgaranja do kojeg dolazi kada se na odmor zaboravi. Jer dva, ili tri tjedna kupanja i sunčanja koja ćemo si uskoro možda priuštiti ne mogu nadoknaditi sustavno zanemarivanje dokolice, što je u postojećim društveno uvjetovanim okolnostima prečesto slučaj. Sve o sagorijevanju ispričala nam je dr. sc. Ivana Burić, splitska psihologinja i znanstvenica na Sveučilištu u Amsterdamu, koja se bavi istraživanjem mindfulnessa i stresa. Gradeći i na osobnom iskustvu suočavanja sa stresnim situacijama, dr. Burić u psihologiji je pronašla odgovore na neka od gorućih pitanja koja muče suvremeno društvo, a među kojima se učestalošću pojavnosti ističe upravo burnout.
Što je burnout?
Burnout je sindrom modernog društva koji se može lako dogoditi svakome od nas. Najkraće rečeno, riječ je o "pregorijevanju" od stresa. Nastaje kada dulje razdoblje svakodnevno živimo u stresnim uvjetima s kojima se ne možemo nositi, jer nemamo resurse koji bi nas učinili otpornijima.
Iako se najčešće veže za stres na poslu, do burnouta se može doći i zbog preopterećenosti u drugim životnim ulogama, poput roditeljstva ili iscrpljujućih romantičnih odnosa.
Najlakše se može razumjeti ako sebe zamislimo kao automobil. Kada automobil vozi dugo i brzo, počinje se pregrijavati kada u njemu nema dovoljno vode. Što više odgađamo usporavanje i dolijevanje vode, to na automobilu nastaje sve veća šteta. Isto tako kod ljudi dolazi do burnouta ako ne pratimo znakove pregrijavanja od stresa i ne reagiramo na njih na vrijeme.
Kako prepoznati burnout?
Burnout je stanje mentalne, emocionalne i tjelesne iscrpljenosti. Može ga biti teško prepoznati jer se javlja postupno i nema isti tijek kod svake osobe.
Mentalna iscrpljenost se može javiti kao preokupiranost razmišljanjem o problemima koje imamo. Počinjemo sumnjati u sebe, svoju vrijednost i sposobnosti. Mogu se javiti poteškoće s koncentracijom i pamćenjem.
Emocionalna iscrpljenost se može javiti kao povlačenje u sebe, osjećaj bespomoćnosti i nervoze. Nastaje velika odbojnost prema poslu (ili drugoj ulozi koja je izvor stresa, poput roditeljstva) i počinjemo sumnjati da nismo dovoljno sposobni za tu ulogu, a svakodnevne zadatke obavljamo s teškoćom i sporo.
Tjelesna iscrpljenosti se može javiti kao veliki umor i iscrpljenost, koji ne prestaju koliko god da ležimo ili spavamo. Obično nastaju i tjelesne smetnje poput glavobolje, promjena u probavi ili ubrzano lupanje srca.
Burnout je stepenica prema razvoju mentalnih problema, poput depresije ili anksioznih poremećaja te tjelesnih bolesti koje su povezane sa stresom, poput kardiovaskularnih ili autoimunih bolesti.
Zašto danas imamo burnout, a naši preci ga nisu imali?
Naše bake ni djedovi nisu znali za burnout jer unatrag nekoliko desetljeća taj pojam nije ni postojao dok smo živjeli u jednostavnijim društvenim uvjetima.
Danas živimo u vremenu izrazito visokih očekivanja – da budemo uspješni, da imamo idilične odnose s drugima te da pritom uvijek dobro izgledamo i budemo dobro raspoloženi.
Ako ponekad i posumnjamo da je sve kako treba i da nam ništa ne nedostaje, imamo Facebook ili Instagram koji će nas za tren razuvjeriti. Samo posegnemo u džep i možemo odmah pronaći mnogo naizgled uvjerljivih dokaza da je drugima puno bolje nego nama.
Tko je pod rizikom za burnout?
Poslovni burnout se najčešće javlja na pozicijama s visokom odgovornosti, ali nije rezerviran samo za direktore ili doktore. Pod velikim rizikom su i sva zanimanja u kojima se pomaže drugima, poput medicinskih sestara, učitelja i nastavnika, socijalnih radnika i policajaca, no nijedno zanimanje nije izuzeto.
Roditeljski burnout nastaje najčešće kod roditelja djece s posebnim potrebama, s kroničnim bolestima ili ovisnostima, ali može se dogoditi svakom roditelju koji nema dovoljno podrške.
Što se tiče osobnih karakteristika, burnout najlakše nastaje kod ljudi koji su jako savjesni – što znači da im je važno sve raditi kako treba, pedantno i na vrijeme. Također, velik je rizik i za ljude kojima je poslovna ili roditeljska uloga jedino što im daje osjećaj osobne vrijednosti.
Pritisak visokih očekivanja i rizik za burnout je veći kod žena. Ako pogledamo malo unatrag, vidjet ćemo da je tek u novijim generacijama postalo standardno očekivanje da žene rade 40 sati tjedno jednako kao i muškarci, ali na njima je i dalje ostala većina brige o djeci i kućanstvu. Zato nije iznenađujuće da burnout više vidimo kod žena nego muškaraca.
Kako spriječiti burnout i što napraviti ako dođe do njega?
Ključno je dobro upoznati sebe, znati vješto zadovoljiti sve svoje osobne potrebe i tražiti pomoć kad je to potrebno. Ako se vratimo na usporedbu s automobilom, znamo da je važno uvijek pratiti sve lampice i pravovremeno reagirati na njih. Na isti način moramo uvijek pratiti svoje unutarnje stanje i davati sebi ono što nam treba. Tijelo i um će uvijek davati signale ako nešto nije u redu, samo ih trebamo znati osluškivati i vjerovati im.
U razumijevanju sebe nam najviše može pomoći ili redoviti rad sa psihoterapeutom ili praksa mindfulnessa. Mindfulness je meditacija iz perspektive psihologije za koju je dokazano da smanjuje stres i povećava kvalitetu života. Pomaže nam da budemo prisutniji u sadašnjosti umjesto izgubljeni u mislima o prošlosti i budućnost te da naučimo regulirati svoje misli, emocije i ponašanja.
Osim brige o umu, važno je osigurati i brigu o svom tijelu uz dovoljno sna, kretanja i balansiranu prehranu. Naravno, važno je djelovati i na svoju okolinu tako da se okružimo ljudima koji nam obogaćuju život, da odvažno postavimo granice s ljudima i uvjetima koji nam ne odgovaraju te da delegiramo sve što možemo.
U konačnici, burnout nije samo problem pojedinca nego i problem okoline. Kada je riječ o prevenciji burnouta na poslu, tu je najveći dio odgovornosti na organizacijama, a ne na zaposlenicima. Ako su radni uvjeti objektivno neizdrživi, nijedan oblik brige o sebi ne može garantirati sprječavanje burnouta.
Ako sumnjate da trenutno patite od burnouta, pobrinite se za sebe tako da se obratite stručnjaku za mentalno zdravlje (psiholog, psihoterapeut i/ili psihijatar).