Overlay
17446492
serijski ubojica

Najbolja britanska serija nedostižan je uzor modernih sitcoma: poželite li se i vi vratiti u suludi hotel u kojem je Murphyjev zakon jedini zakon?

Piše Antonio Juričić
Foto AFP
8. travnja 2021. - 19:34

Ljubitelji britanskog humora i danas će rado posegnuti za serijama iz prošlih desetljeća te ih ponovno, po tko zna koji put pogledati. Izbora ne manjka, od Monty Pythonovog „Letećeg cirkusa“, preko „Crne Guje“, „Mućki“, „Father Teda“ i ostalih, do malčice svježijih stvari kao što su „The Office“ i jedna od najboljih političkih satira ikada snimljenih „The Thick of It“.

No serija koja se u svim relevantnijim izborima nalazi na samom vrhu ljestvice, ne samo sitcoma, već britanskih televizijskih uradaka općenito je genijalna „Fawlty Towers“. Proizašla iz pera neponovljivog Johna Cleesea i Connie Booth, serija od samo dvije sezone po šest epizoda o jednom malom obiteljskom hotelu 2000. godine je u izboru Britanskog filmskog instituta proglašena najboljom britanskom serijom u povijesti, dok je do danas u mnogim segmentima ostala nedostižni standard većini sitcoma.

Prva epizoda „Fawlty Towersa“ premijerno je emitirana u rujnu 1975., samo godinu dana nakon što je „Leteći cirkus Monty Pythona“ prestao sa svojim radom, a u središtu radnje nalazi se vlasnik hotela Basil Fawlty kojeg igra možda i najpopularniji „montipajtonovac“ John Cleese.

Basil je cinični i iskompleksirani voditelj hotela koji zapravo prezire svakog svog gosta, zbog čega nehotično upada u problematične i nadasve bizarne situacije. Njegova supruga Sybil pokušava stvari držati pod kontrolom i uglavnom je zadužena za rješavanje onog što Basil zakuha, dok joj nespretni španjolski konobar Manuel koji ne barata najbolje s engleskim jezikom i pomoćnica Polly koja odano sudjeluje s Basilom u kompliciranju jednostavnoga nimalo u tome ne pomažu.

Tijekom 12 epizoda družina se susreće sa svakakvim gostima i manifestacijama „Murphyjevog zakona“ u njegovom najgorem obliku. Ako niste upoznati s njim, radi o zakonu koji kažu da će svaka stvar koja može poći po krivu zaista i poći po krivu. Doduše, veliki dio krivice ide i na dušu Basila koji jednostavno ne podnosi svoje goste i očajnički žudi za drugačijim životom, onim u kojem će pripadati višoj klasi i bez značajnijih posljedica tretirati ljude kao njemu inferiorne.

No Basil nije negativan lik. Njegovi kompleksi čine ga urnebesno smiješnim, a njegova nesposobnost i muka kroz koju prolazi da bi ispravio vječno prisutne probleme navodi vas da u pravilu „navijate“ za njega.

Cleese je inače lik Basila utemeljio na stvarnoj osobi, ekscentričnom bivšem vlasniku hotela Gleneagles u Torquayu (istom gradu u kojem je smješten i „Fawlty Towers”), Donaldu Sinclairu. Cleese je na njega naišao za vrijeme snimanja „Letećeg cirkusa“ kada su „montipajtonovci“ odsjeli u njegovom hotelu. Sinclair je bio snob koji je goste hotela tretirao kao neizbježnu smetnju, a njegova konobarica tada je rekla da se on općenito u pravilu ponaša kao da ne želi da gosti uopće budu tu. Inače, zanimljivo je da je Sinclair imao bogatu ratnu karijeru, odigravši važnu ulogu u Britanskoj kraljevskoj mornarici tijekom Drugog svjetskog rata i dvaput preživjevši potapanje broda.

„Fawlty Towers” bi se najbolje mogla opisati kao energična farsa koja nijednog trenutka ne miruje i koja najbolje funkcionira u trenucima potpunog kaosa. S obzirom na razdoblje u kojem je serija snimana i na njenu premisu, radnja je očekivano često naivna, a umjereni „slapstick” sveprisutan, ali to nipošto seriju ne čini manje kvalitetnom. Cleese je standardno sjajan, kao i Andrew Sachs u ulozi vječno zbunjenog Manuela, a epizode su dotjerane do posljednjeg detalja, što je uvelike omogućila i forma od samo dvije sezone po šest polusatnih epizoda.

Gotovo se sa sigurnošću može reći da u seriji ne postoji loša epizoda, ali nekoliko njih se ipak malčice izdvaja. Jedna od takvih, „The Germans“, prošle se godine ponovno našla u fokusu javnosti i to iz razloga što ju je BBC izbacio iz svog streaming servisa UKTV, da bi je nakon osude određenog dijela javnosti, ali i samog Cleesea vratio s upozorenjem o uvredljivim izrazima.

Naime, lik koji se pojavljuje u epizodi ratni je veteran koji ne može podnijeti Nijemce i koji stanovnike bivših britanskih kolonija naziva pogrdnim imenima. U epizodi su prisutne i mnoge reference na naciste i Adolfa Hitlera, ali najveći problem BBC-a bili su izrazi koje u toj epizodi koristi Major Gowen. Zbog toga je primjerice 2013. na BBC-u emitirana cenzurirana verzija te epizode, dok se prošle godine ona pokušala potpuno „izbrisati“ iz repertoara, iako se radi o jednoj od najutjecajnijih epizoda koja je iznjedrila legendarni izraz „Don\'t mention the war“.

Cleese je argumentirao da se izjavama Majora Gowena rasizam ne slavi i banalizira, već da se s tim izruguje s ljudima koji su zaostali u nekim drugim vremenima te da su oni koji to ne shvaćaju jednostavno glupi. Umjetnička sloboda na kraju je pobijedila, a novije generacije koje će se sa serijom tek upoznati nisu ostale uskraćene za taj polusatni dragulj koji se nameće kao možda i najbolji predstavnik serije.

„Fawlty Towers“ zasigurno je jedna od najboljih humorističnih serija u povijesti, a ono što je izdvaja od ostalih sličnih uradaka koji nisu uspjeli jednostavnu premisu podići do te razine da se o njima raspravlja kao o najboljim ostvarenjima u povijesti televizije jest kombinacija Cleeseovog specifičnog pristupa koji je razvio u Monty Pythonu i klasičnog sitcoma.

Iako serija nije nadrealna kao opus Monty Pythona i predstavlja veliki odmak od onoga što je Cleese radio prije i poslije kao član najpopularnije komičarske družine ikada, apsurdne situacije i fizička komedija koju je on „doktorirao“ čine „Fawlty Towers“ posebnim uratkom koji je izdržao test vremena. To najbolje dokazuje činjenica da ju je 2019. godine žiri sastavljen od 42 stručnjaka proglasio najboljim britanskim sitcomom u povijesti u izboru magazina „Radio Times”.

Za ljubitelje britanskog humora „Fawlty Towers“ je neizbježno štivo, a za one koji će to tek postati možda i najbolja početna točka za ulazak u taj svijet.

U šumi filmova i serija s kojima smo svakodnevno bombardirani, teško se snaći, a zbog enormne količine materijala mnogi nam od njih, itekako vrijedni naše pažnje, prolaze ispod radara. Stoga smo vam odlučili kroz seriju članaka ukazati na neke od serija koje su ostavile značajan trag u povijesti televizije (i streaming servisa, naravno). Cilj nam nije dati vam recenzije s težinom kritičkog osvrta, već vas motivirati da pružite priliku materijalu koji dosad niste gledali te vam, možda, ponuditi novu perspektivu za sagledati ono što ste već pogledali. Upozoravamo vas na moguće spojlere, no trudit ćemo se da budu što rjeđi i nebitniji.

14. travanj 2021 22:10