Što je kamp (engl. camp) danas – skoro 60 godina nakon što ga je definirala američka spisateljica Susan Sontag – na najglamurozniji je način odgovorila godišnja izložba Met Gala u Metropolitan Museum of Art’s Costume Institutu 2019. godine, nazvana upravo "Camp: Notes on Fashion". Jer, jednako kako je o njemu bilo teško govoriti 1964. godine kada je Sontag pisala svoj esej – jer je bio rijetkost – danas je toliko sveprisutan da je postao nevidljiv, pa tako i teže riječima objašnjiv.
Kamp je, po definiciji, estetski stil i senzibilitet koji nešto smatra privlačnim zbog lošeg ukusa i ironijske vrijednosti. Senzibilitet koji se izražava u artificijelnosti, stilizaciji, teatralizaciji, ironiji, zaigranosti i pretjerivanju, a ne u sadržaju.
Kad se ta riječ pojavila 1909. godine, označavala je "razmetljivo, pretjerano, kazališno; ženstveno ili homoseksualno" ponašanje, a sredinom 70-ih kamp je u Websterovu rječniku Novi svijet definiran kao "banalnost, razmetanje... toliko ekstremno da zabavlja ili ima perverzno sofisticiranu privlačnost". Ako nije bio sinonim za stereotipnu mušku homoseksualnost, pojam je bio čvrsto povezan s njom.
Potpuno artikulirani kamp nastao je krajem 19. stoljeća, zahvaljujući Oscaru Wildeu. Wilde, autor djela "Važno je zvati se Ernest", u svoje doba tipiziran kao "homoseksualac", postavio je temelj kampa kao izvrnutog oblika estetizma koji je u velikoj mjeri značio seksualnu devijaciju.
Ono što je u Wildeu bilo "campy" jest to što je gotovo sve radio s estetske razine, a sva estetika temelji se na umjetnosti. "Treba biti ili umjetničko djelo ili odjenite umjetničko djelo", govorio je. Ili: "Prva dužnost u životu je biti što umjetniji. Što je druga dužnost, još nitko nije otkrio."
Za Wildea je stil bio najvažniji, a stil je stvoren, dakle umjetni. Stil treba slaviti zbog rada koji se ulaže u njegovo stvaranje i zbog zadovoljstva koje stvara. Svoj život živio je u prepoznavanju i slavljenju stila, njegova estetika i senzibilnost bili su kamp i tražio je kamp posvuda u svijetu oko sebe.
Doista, kamp je na početku bio među pojmovima isključivo povezanim s gay kulturom, drag queensima i općenito s marginaliziranim ili supkulturnim sadržajima. Ipak, kamp je, prema Sontag, nadišao homoseksualne manire.
– Povijest ukusa u kampu dio je povijesti ukusa snobova – piše Sontag. – Ali budući da danas ne postoje autentični aristokrati u starom smislu riječi koji bi sponzorirali takve posebne ukuse, tko je nositelj ovog ukusa? Improvizirana samoizabrana klasa, uglavnom homoseksualaca, koja se predstavlja kao aristokrati ukusa – objašnjava ona.
Kamp se kao specifični senzibilitet i ukus s vremenom pretvorio u različite prakse, od umjetnosti do svakodnevnih predstava i izvedbi samog sebe. Stoga se različiti predmeti mogu pojaviti kao "kamp", poput slika, filmova, ljudi, zgrada ili pjesama. Za Sontag su primjeri predmeta iz "kanona kampa" svjetiljke Tiffany, stari stripovi Flash Gordon, "Labuđe jezero", niskobudžetni znanstvenofantastični filmovi 1950-ih, ili R. Straussov "Der Rosenkavalier", na primjer.
Kamp je bio dio antiakademske obrane popularne kulture šezdesetih godina, a tijekom osamdesetih godina i akademski je notiran, širim prihvaćanjem postmodernih stavova o umjetnosti i kulturi.
Kamp ne slijedi estetske postulate i prosudbe o dobrom i lošem ukusu, on nudi novi set standarda prema kojima visoka i niska umjetnost, odnosno dobra i loša umjetnost ne postoje, ali užitak u njihovu promatranju definira njezinu vrijednost. Stil uzima primat nad sadržajem, kontekstom ili moralom.
Izraz kamp, koji se obično koristi kao pridjev, odnosi se i na namjernu i sofisticiranu uporabu kiča, osjećajnih ili otrcanih tema i stilova u umjetnosti, odjeći ili razgovoru. Umjetnost kampa povezana je s kičem i često se miješa s njim. U modernoj uporabi riječ "kamp" često se koristi kao sinonim za "kičast". Riječi se često koriste naizmjenično; oboje se može odnositi na umjetnost, književnost, glazbu ili bilo koji predmet koji ima (ili nema) estetsku vrijednost. Međutim, "kič" se posebno odnosi na samo djelo, dok je "kamp" način izvedbe. Kamp je, kako je primijetila Susan Sontag, uvijek način konzumiranja ili izvođenja kulture "pod navodnicima".
Kič ima sumnjivu estetsku vrijednost, pretjerano je sentimentalan, uopće pretjeran ili vulgaran, ali razliku između nekoga tko ironično nosi ružni božićni džemper i nekoga tko istinski nosi ružni božićni džemper čini samo cjelokupna prezentacija i stav.
"Danas živimo usred nove eksplozije kampa", rekao je glavni kustos Instituta za kostime Met, Andrew Bolton, za New York Times objašnjavajući motiv za postavljanje izložbe "Kamp: Bilješke o modi", nadahnutu sjajnim esejom Susan Sontag, koja je zapanjujuće uspjela predvidjeti bizarna obilježja današnje kulturne scene. "Bilo da se radi o pop kampu, queer kampu, visokom kampu ili političkom kampu – Trump je vrlo kamp figura. Mislim da je izložba pravovremena."
Pa, osvrnimo se, što je sve kamp?
Moda je kamp.
Današnji najrasprostranjeniji trendovi – od plime ružne obuće do sasvim otkačenih kompleta koje su dizajneri tijekom posljednjih nekoliko godina spuštali s modne piste – odišu kampom. "Kamp je umjetnost koja se ozbiljno predlaže, ali je se ne može shvatiti ozbiljno jer je to 'too much'", piše Sontag. Ne čini li se stvarno "too much" kad gledate modne revije?
Gucci je kamp.
Poslao je svoje manekene na pistu s vlastitom odsječenom glavom u ruci, poput Jareda Leta 2018. godine. Njihove i Balenciagine modne kombinacije s "kroksicama" na platformama, fancy omotačima i haljinama s otisnutim Comic Sansom bile su toliko subverzivne da su optuženi za "trolanje" potrošača. John Galliano je ikona kampa, još iz Diora prije 15 godina, a njegovu tadašnju kolekciju iz 2004. opisali su kao "savršen primjer fashion campa. Spoj drevnog Egipta, ekstremne količine svega, šminke kraljice Kleopatre i potpune nepraktičnosti na ikoničan način, potpunog zanemarivanja bilo kakve misli o prodaji ili nošenju modela... to je kamp."
I tenisice su kamp.
Veselo ružne tenisice su trijumf kampa. Trend je započeo oko 2015. godine, a danas je većina vrhunskih dizajnera napravila vlastiti model apsurdnih, krupnih tenisica, od Louis Vuittona do Prade. No, za kralja ružnih tenisica smatra se Balenciagin model Triple S.
Glazba je kamp.
Slika Lady Gage u zloglasnoj "haljini od mesa" priča je o kampu, baš kao i dolazak pop-zvijezde taksijem na Venecijanski filmski festival na promociju "A Star is Born" – kao platinaste Afrodite na valovima.
Celine Dion – dobar je primjer njezin dolazak na crveni tepih Met Gala u haljini Oscara de la Rente, dopunjenoj zlatno obojenim pernatim pokrivalom za glavu od paunova perja.
Rihanna također zaslužuje počasno mjesto u panteonu kamp glazbenika.
Mumble rap, stil rapa obilježen neshvatljivim, doslovno promrmljanim tekstovima, postaje kamp, dajući prednost stilu nad sadržajem. Dobar je jer je upravo grozan.
Od 2000. godine i Eurosong pokazuje sve više elemenata kampa u scenskim nastupima budući da je natjecanje dobilo sve više pažnje unutar homoseksualnih zajednica, posebno tijekom TV finala. Natjecatelji pokušavaju privući pažnju birača na razne načine, osim glazbom, što rezultira bizarnim trikovima na sceni i onim što su neki kritičari nazvali "eurovizijskim kič-pogonom".
Donald Trump je kamp.
Sa svojim groznim zlatnim kupaonicama, bombastičnim televizijskim istupima, afinitetom da bude otkačena slavna osoba, raskošnih svojstava, Donald Trump bio je karikatura puno prije nego što je postao američki predsjednik. Njegove manire, vulgarnost i osobni stil utjecali su na današnje vrijeme.
A Sontag je mogla imati na umu bivšeg američkog predsjednika kad je 1964. godine napisala ove retke: "Novi dendi, ljubitelj kampa, cijeni vulgarnost. Tamo gdje bi se dandyja neprestano vrijeđalo ili bi mu dosadilo, poznavatelj campa neprestano se zabavlja, oduševljava."
Pratite Stil i na Instagramu!