Protekli Mjesec mode, barem za nas u Hrvatskoj, obilježila je vijest o velikom uspjehu Solinjanke Hane Grizelj. Dvadesetdvogodišnja manekenka (i odbojkašica, i to prvoligaška, što nije naodmet spomenuti) bila je tijekom Tjedna mode u Milanu zvijezda revije modne kuće Versace, koja je za nju tražila "ekskluziv". Dobiti ekskluziv znači da je klijent izrazio želju da manekenka tijekom Tjedna mode radi samo za njega, što je čast koja se ne iskazuje baš svakoj manekenki. Osim što je zablistala u Milanu, Hana je bila vrlo uspješna i u Parizu, tijekom tamošnjeg Tjedna mode, gdje je nosila revije za modne kuće Givenchy, Balmain i Elie Saab. Kako je se sve to dojmilo i kakve ima planove za budućnost, Hana nam je ispričala u ugodnoj ćakuli koju smo započeli sasvim logičnim pitanjem: Kako je sve počelo?
– Manekenstvom sam se počela baviti kad sam imala 17 godina, radi džeparca i bez planova o ozbiljnijoj karijeri, jer su moji planovi tada uključivali stotinu drugih stvari – odbojku, fakultet... Sve se promijenilo kad mi je, kad sam bila maturantica, moj agent Marko Lovrić iz Relatum Model Managementa rekao: "Hana, mislim da si cura koja može jako dobro raditi vani, hajdemo nešto pokušati u tom smjeru." I tako sam se zaputila u Milano na tri tjedna i upoznala sav taj svijet.
S kim ste tada surađivali i čemu ste se nadali?
– Na tom, za mene prvom, Tjednu mode nosila sam reviju Laure Biagiotti i surađivala s Trussardijem. Nisam imala prevelika očekivanja, išla sam korak po korak. Već iduće godine puno sam radila s Armanijem, Dolce&Gabbanom i Elisabettom Franchi, baš se sve odvijalo super, ali došla je korona i sve je stalo.
Kako ste reagirali na ovogodišnju suradnju s Versaceom?
– Unatoč tome što sam prethodno u Milanu surađivala s nizom klijenata, što mi je zasigurno otvorilo vrata prema ovoj prilici, kad sam dobila poziv iz Versacea, reakcija mi je bila "Wow!". To je najprestižnija revija u Milanu i bilo mi je jasno da mi taj angažman može otvoriti karijeru, tim više što sam dobila ekskluziv, što se inače ne događa često. Iz Versacea su tražili ekskluziv i za druge gradove, ali moja je agencija smatrala da nam to ne bi išlo u korist pa sam na kraju imala takav angažman samo za Milano, zbog čega sam morala propustiti neke revije koje su mi bile zanimljive, ali oduvijek mi je bila najveća želja raditi za Versace pa ne žalim. Osobito me se dojmilo to što je na reviji bila Donatella Versace, uključena u svaki segment i jako draga prema modelima.
Kad spominjete druge modele, jeste li se na tjednima mode upoznali sa svjetski poznatim manekenkama?
– Imala sam priliku raditi s Bellom i Gigi Hadid te s Emily Ratajkowski, sve su jako drage i pristupačne, nisu se držale kao da su iznad mene. Nisam se baš kretala u tim krugovima do sada, više sam bila s curama iz Hrvatske. Jedna od njih, Lea Tomić, koja je također radila za Armanija, jedna mi je od najboljih prijateljica, puno smo zajedno radile i putovale, povezale smo se.
Možete li nam prenijeti neke od trendova koje ste zapazili na ovogodišnjim tjednima mode, jeste li "snimili" neki koji biste i sami isprobali?
– Najveći trend sezone je blajhana kosa, čak je i Gigi to napravila, a evo i ja sam zbog Givenchyjeve revije postala blajhana plavuša i planiram zadržati ovaj look do poslije ljeta jer mislim da mi je to, uz suradnju s Versaceom, otvorilo mnoga vrata. Evo, nakon što su završile revije, u Milanu sam snimala za talijanski Vogue, također i za Vanity Fair. Drago mi je što se vraća smokey eyes, baš ga je Versace imao na svojoj reviji.
Koliko pratite modu i modne trendove? Na koji način zapravo sudjelujete na tim modnim manifestacijama, samo kao netko tko odrađuje posao ili vas zanimaju vizije brendova za koje nosite revije?
– Jako me veseli biti model, volim se transformirati za različite revije, istupiti iz svojeg opuštenog izdanja. Ja sam u slobodno vrijeme sportski tip koji se puno ne šminka niti prati trendove, ali kad sam tamo, na tjednima mode, moram jako paziti na stil odijevanja jer ja kao model moram prezentirati ono što mi radimo. To vrijedi čak i izvan modne piste jer sve se pomno prati, streetstyle fotografija ima veliku ulogu, a isto tako moram jako paziti na objave na Instagramu... Sve se prati i o tome kako izgledam na tim fotografijama može mi ovisiti neki budući angažman.
Često se o svijetu manekenstva iznose zastrašujuće priče, spominju se cure koje se u backstageu ruše od pothranjenosti, spominje se zlostavljanje... Kakvo je vaše iskustvo s tom negativnom stranom manekenskog posla?
– Ja sam na svoj prvi Tjedan mode išla preplašena, svi su me upozoravali na nemoralne ponude, izgladnjivanje... Međutim, u ove četiri godine imala sam puno više pozitivnih iskustava nego negativnih. Nisam doživjela takve neugodnosti, ono što stvara nelagodu je pritisak koji stvaraju agencije, posebno oko mjera...
Unatoč body positivityju, Ashley Graham i svemu tome...?
– Da, još uvijek, jako puno i to je najveća mana ovog posla, a to sam iskusila i na vlastitoj koži. Iako sam uvijek dobro radila, kad sam prošle sezone premašila tih famoznih 90 centimetara u bokovima, točno sam mogla vidjeti kako mi se smanjuju ponude. Nitko mi nije izravno rekao da imam centimetar-dva viška, nego su me jednostavno prestali zvati, čak i klijenti s kojima sam radila godinama. Oni imaju uvid u sve podatke i mogu vidjeti jesam li u mjerama koje oni žele ili nisam. Zbog toga sam ove godine u Milano došla spremna i s namjerom da vratim sve klijente koje sam izgubila i dobijem nove.
Kako vi zapravo pazite na liniju?
– Ne pazim puno na težinu, ali jako pazim na kožu lica i tijela, skincare mi je zaista prioritet. Obavezno dobro očistim lice od svake trunčice šminke prije odlaska na spavanje, a striktno se držim i jutarnje rutine koja uključuje čišćenje i hidrataciju. Ljeti jako pazim na zaštitu kože lica od sunca, biram proizvode sa zaštitnim faktorom između 30 i 50. Što se tiče kože tijela, jako pazim na to da se nakon tuširanja obavezno namažem hidratantnim mlijekom.
Jel vam itko ikad rekao da sličite Kendall Jenner?
– Ha-ha, je.
Je li to plus ili minus?
– Nisam primijetila da mi je to nešto koristilo, ha-ha. Čula sam često, ali da sam na račun toga dobila posao, ne.
Postoji li neka manekenka kojoj se divite?
– Nitko, svoja sam. Priznat ću ipak da sam kao dijete obožavala modele 90-ih, dandanas volim pogledati revije koje su nosili tadašnji supermodeli. Te su cure zračile ljepotom i seksepilom, kad bi stupile na pistu, one bi je zauzele. Uzora u današnjem svijetu nemam. Gledam sebe i pratim sebe, nikoga ne kopiram. Nemam zašto. Nikad se nisam uspoređivala s drugima.
Je li to stav koji imate samo u ovom poslu ili...?
– To je oduvijek općenito moj stav. Ni u jednoj sferi života nisam imala potrebu uspoređivati se s drugima jer vjerujem da vrijedim na neki svoj način, i da svatko u bilo kojem momentu života ili u onome što radi vrijedi. Ako sam ja bolja u ovome, netko je drugi bolji u nečemu drugom. Ja mislim da vrijedim u ovome što volim i želim raditi.
Kako izgleda vaš tipičan dan na tjednu mode?
– Prije korone imali smo po 8-12 castinga dnevno, cijeli bih dan trčala s čizmicama ili visokim potpeticama i obilazila modne kuće, radila castinge i nadala se da će me pozvati navečer na fitting i sutradan na reviju. Dok traje tjedan mode, cijeli je dan ispunjen i nema se vremena za išta više, ako želim razgledanje, dođem dva dana ranije. Pariz mi je najzanimljiviji, a i najprestižniji u modnom smislu. Kao curi ipak mi je malo nesiguran i moram paziti gdje ću i kako, ne usudim se voziti se javnim prijevozom kasno navečer... Svačeg sam se nagledala. Milano je ipak manji grad.
Čemu se nadate u New Yorku? Taj vam je Tjedan mode u rujnu idući na rasporedu, je li tako?
– Odlazak u New York je nešto novo, čemu se posebno veselim! Milano, London i Pariz sam odradila, ha-ha.
Nadate li se možda nekoj posebnoj suradnji tom prigodom?
– Versace i Michael Kors su mi najdraži, i kad sam dobila Versacea, bila sam izvan sebe od sreće. A Michael Kors je u New Yorku...
Što biste poručili curama koje sanjaju o manekenskoj karijeri?
– Svakoj djevojci koja se želi baviti ovim poslom savjetujem da nađe dobru agenciju koja će biti iza nje i vjerovati u nju. Ako nešto pođe krivo dok sam u Milanu ili Parizu, ja nemam koga zvati da mi to riješi, nego svoju agenciju. Oni će se boriti za mene i vjerovati u mene, iako su fizički daleko. Moj je agent jako puno razgovarao s mojom mamom prije nego što sam trebala ići van prvi put. Velika su mi podrška i roditelji, pa iako zbog posla ne mogu putovati sa mnom, znam da su mi potpora.
Pratite Stil i na Instagramu!