Overlay
strast za kuhanjem

Slano-slatke crtice o životu: Sandra Rončević je gastronomska blogerica godine, ispričala nam je kako je blog pretvorila u biznis i dala super recept

Piše Tea Sumić Miletić
Foto Sandra Rončević/foto: Mila Batinica
13. lipnja 2021. - 11:33

Kad se spoje talent, volja i odvažnost, rezultat rijetko izostaje, a još jedan dokaz toga je Sandra Rončević, autorica bloga "O slanom i slatkom", kojim je zaslužila nagradu za najbolju gastronomsku blogericu u regiji. Sandra je jedna od onih kojima se divimo što su se odvažili ostaviti stalan posao i zavidimo im na činjenici da su im se hrabrost i predanost isplatile. Javili smo joj se i pokušali doznati nešto više o blogu i njoj samoj, a ona nas je iznenadila nesebično nam dijeleći savjete, recepte i ideje. Ako ste zaljubljenik u dobru hranu ili pak maštate o pokretanju vlastitog bloga, a zašto ne i biznisa, čitajte dalje. Odmah na početku pitali smo Sandru je li ju bilo strah odvažiti se na takav životni zaokret - dati otkaz i početi graditi samostalnu karijeru.

- Kod mene je iz više razloga došlo do zasićenja poslom kojim sam se bavila dvadesetak godina i jednostavno sam dala otkaz i okrenula se onome što mi je prije bilo hobi i odmak od svakodnevice, a to je razvijanje i pisanje recepata praćenih stiliziranim fotografijama i životnim crticama. Strah me nije bilo, učinila sam to vrlo svjesno i dugo sam se pripremala na taj korak. Odabrala sam trenutak u kojem mi je trebala pauza od svega, a budući da od 2003. godine imam obrt za poslovno savjetovanje, promidžbu i reklamu, koj nisam gasila ni tijekom redovnog zaposlenja, jednostavno sam se ponovno samozaposlila i pustila da stvari idu svojim tokom - kaže nam Sandra te otkriva da su - išle.

image
Sandra Rončević/foto: Mila Batinica

- Uz prije dogovorene suradnje vezane za produkciju sadržaja za različite klijente iz prehrambene industrije počele su se ostvarivati i neke nove, a kako sam dobila željenu fleksibilnost samog vremena počela sam se više kretati među ljudima i tu su se stvorile neke nove prilike za posao, počela sam raditi i neke druge stvari, poput odlaženja na press tripove i pisanja gastronomskih reportaža pa sve do stiliziranja hrane za promidžbene svrhe klijenata. Počela sam voditi kulinarske radionice i teambuildinge, a kasnije i razvijati itinerere za razne gastronomske ture - objašnjava nam, a mi je pitamo o teškoćama na tom putu. Odgovor nas pomalo iznenađuje, sve dok ne čujemo pojašnjenje.

- Nisam imala osobitih poteškoća jer sam od ranije dobro poznavala svijet malog poduzetništva, a i tip sam kojeg sve živo zanima pa sam eventualne poteškoće preduhitrila jer sam se unaprijed informirala o potencijalnim problemima i tražila rješenja. Iskreno, jedina poteškoća koju konstantno imam je vrijeme – meni ga kronično fali. Ali evo, kako je 2020. godina u svim gospodarskim sektorima bila izuzetno teška, i ja sam kao mnogi poduzetnici imala pad prometa veći od 75 posto izgubila sam neke poslove, a dobila toliko željeno vrijeme koje sam iskoristila za vlastiti projekt – pisanje i izdavanje svoje knjigokuharice. I evo, krajem prošle godine sa svojim životnim partnerom osnovala tvrtku "Neboder ideja" koja je i nakladnik knjige.

Sandra nam potom ponosno priča o knjizi, koja je nastajala skoro pet mjeseci i u kojoj se na 440 stranica smjestilo više od 115 slanih i slatkih recepata i više od 50 kratkih priča, odnosno osobnih crtica koje povezuje sa zalogajima i ljudima i zato je naziva gurmanskim spomenarom, odnosno knjigokuharicom. Kroz devet tematskih poglavlja Sandra pripovijeda o svojim skitnjama po Italiji te najpoznatijim talijanskim zalogajima poput rižota, njoka, tjestenine, parmigiane, caponate, saltimbocce, ribollite i panzanelle, potom oslikava ljepote Bliskog istoka i Mediterana te malih šarolikih zalogaja koje se dijele s drugima, tzv. mezza, u sljedećim poglavljima dotiče se svjetskih gastronomskih klasika, a jedno veliko poglavlje posvećeno je prirodnom kvasu, kruhu, pecivima, pizzi, focacci, pogačicama... Ima, naravno, i slastica, a nije zaboravila ni na vegetarijanske i veganske recepte. I baš svaki recept prati fotografija.

- Naglasak je stavljen na kvalitetu namirnica, na pročišćenost, na svakodnevnost, na demistifikaciju gastronomije, na pozivanje svakog da se okuša u kuhinji, na gušt i radost, na emociju koju vežemo uz ljude i zalogaje. Na mrvu ovog, zeru onog. Moram napomenuti da je za dizajn zaslužan Jelenko Hercog, dizajner koji je svojim dizajnerskim rješenjem izazvao i iznenađenje i oduševljenje. Jelenko je također zaljubljenik u gastronomiju, veliki gurman i čovjek s kojim možeš danima pričati o iću i piću, to je sigurno doprinijelo cjelokupnom procesu - veli autorica o svojoj knjizi i radu na njoj, a mi se u razgovoru vraćamo na blog.

Njega, priča nam, piše nekih sedam godina, a o hrani raspreda puno duže.  

- Istina je da su ti prvi zapisi o hrani bili namijenjeni mojim prijateljicama koje su tražile recepte za nešto što bi probale na našim druženjima, a ja te recepte nisam imala u pisanoj formi, već u glavi pa sam doskočila problemu i virtualno ih zapisala pa im kasnije samo šibnula link. Usput sam otkrila i ljubav prema fotografiji hrane i premda su mi prve fotke bile "ajme", to ne moram ni spominjati, s vremenom sam napredovala. Društvene mreže su dodatno digle vidljivost blogovima, počeli smo svi polako graditi sve zahtjevniju publiku koja je željno iščekivala novi sadržaj i blog je postao često mjesto svraćanja po neku novu inspiraciju, recepte, ali i priče. Sadržaj su počeli prepoznavati i različiti gastronomski brendovi koji su u meni našli i kvalitetnog suradnika za produkciju sadržaja koja se evo, pretvorila u pravi, pravcati posao - objašnjava nam gastronomska blogerica godine pa ju pitamo od kada kuha. 

- Meni se čini da kuham oduvijek! Kuhanje je oduvijek bilo moj odmak od svega. Tu sam si nekako svoja i tu mi nitko ništa ne može, okej, osim vruće pare i užarene pećnice. Kuhanje i pečenje kruha je moja antistres terapija i meni nešto najprirodnije na svijetu, mislim da je to čista ljubav - priznaje nam a mi je pitamo što najviše najviše voli pripremati.

- Svi koji me poznaju znaju koliko sam luda za brašnjenjem, što je moj sinonim za pečenje kruha, peciva, focaccia, pizza, pogačica, buhtli, ma čega god! Samo nek je brašna, nek je kvasa (sama uzgajam svoj prirodni kvas oko 3 godine), a i kvasca jer fermentacije s prirodnim kvasom su dugotrajne pa je kvasac odlična alternativa za nešto na brzinu. Više sam slani tip nego slatki. Koliko volim talijansku gastronomiju, toliko obožavam okuse i mirise Bliskog istoka, zaljubljena sam u filozofiju mezze. Kod mene se stalno mezi, uvijek imam nekih domaćih namaza, na brzinu napravljenih pogačica, na tavi prebačenog povrća, umaka od jogurta koji tako divno miriši na sumak i za'atar, a budući da sam slavonska snaha ima i domaće kulenove seke i slaninice, bez toga ne može. Pun stol divnih zalogaja, opušteni ljudi za tim stolom, cvijet-dva u vazi, kap dobre rakijice, čaša vina i grleni smijeh, eto, to je moja definicija kinfolka. Jednostavnost života u svom iskonu - poetično će Sandra.

Na kraju je pitamo ima li kakav savjet za gastronomske blogere početnike.

image
Sandra Rončević/foto: Mila Batinica

Moj savjet je uvijek isti – budite svoji i autentični, dajte sebe cijelog u svoj projekt i dogodit će se magija. Recepte raspisujte detaljno i precizno. I uvijek napišite veličine kalupa koje koristite u pojedinim receptima (posebno kod pripreme slastica), taj je detalj jako bitan. Potičite ljude na svakodnevno kuhanje, na praćenje sezonalnosti i obilazak tržnica, širite im vidike i budite uporni. Pišite i fotkajte i kad vam se ne da, kasnije će vam biti drago da jeste. 

Sastojci (za oko 300 grama namaza):

4-5 komada pečenih rog paprika 

200 grama feta sira

1 manji režanj češnjaka

1 žlica maslinova ulja

2-3 grančice svježeg timijana

prstohvat svježe mljevenog papra

prstohvat ras el hanouta*

Priprema:

Svježe paprike operite, posušite pa ih ispecite na roštilju ili u pećnici na 200°C (oko 45 minuta). Potom ih stavite u zdjelu i u vrećicu te pustite da odstoje 20-30 minuta. Paprike ogulite, očistite od sjemenki i stavite u cjedilo da se dobro ocijede. Ako koristite zamrznute pečene paprike, odmrznite ih večer prije i stavite u cjedilo da se dobro ocijede.

Papriku natrgajte na manje komade pa ju ubacite u sjeckalicu, dodajte protisnuti ili sitno sjeckani režanj češnjaka, papar, listiće timijana, maslinovo ulje i ras el hanout pa kratko ispulsirajte više puta. Potom dodajte izmrvljeni feta sir i još par puta kratko ispulsirajte (nemojte pretvoriti u glatku pastu). 

Prebacite u teglicu, po želji gore izmrvite još pinkicu feta sira, pokapajte maslinovim uljem i pospite timijanom pa spremite u hladnjak i dobro ohladite prije posluživanja. Ovaj namaz možete čuvati u zatvorenoj teglici u hladnjaku do 7 dana.

*Ras el hanout je sjevernoafrička mješavina začina koju obožavam i svuda je guram. Ono što je Indijcima garam masala, to je Marokancima, Tunižanima i Alžircima ras el hanout. Doslovni prijevod s arapskog bi bio „šef trgovine“ i sintagma je za najbolju mješavinu začina koju trgovac može ponuditi.  Što se tiče broja i kombinacije začina, ne postoji jedna jedinstvena mješavina, već svaki prizvođač, trgovina začinima ili obitelj imaju svoju – no da bi se nešto zvalo ras el hanout mora sadržavati preko dvanaest začina zastupljenih u različitim omjerima; primjerice  kardamom, kumin, klinčić, cimet, muškatni oraščić, đumbir, čili papričicu, sjemenke korijandera, papar, slatku i ljutu papriku, kurkumu, piskavicu i piment.

22. rujan 2021 19:13