Vjerujem da nikad niste čuli za jelo koje u Japanu zovu "plešuće lignje". To je, naime, specijalitet restorana Ikkatei Tabiji na otoku Hokaidu, u gradu Hakodateu. Jednostavnim rječnikom, to su lignje prelivene umakom soje.
Bilo bi divno otputovati u Japan i uživati u "plešućim lignjama" u ambijentu lučkoga grada Hakodatea, a poslije počastiti grlo s malo sakea. Nažalost, u ovom trenutku na takvo putovanje moguće je otići samo u mašti, a mi to upravo činimo kroz fotografije japanskog fotoreportera Junichija Yamazakija.
Yamazakija sam upoznao na Svjetskom prvenstvu u nogometu. Pratio je utakmice na kojima su nastupali "vatreni" i od tada prati sve hrvatske sportaše koji nastupaju za japanske klubove – od Tomislava Ercega, Mirka Hrgovića, Mate Neretljaka pa do Igora Omrčena.
Da, od te 2002. godine do danas Junichi Yamazaki gotovo me svakodnevno oduševljava fotografijama iz Hakodatea, grada koji je po mnogima jedan od najljepših u Japanu. Što je lako uočljivo na Junichijevim fotografijama. Baš tamo će se, jer je smješten nešto sjevernije i stoga manje izložen vrućini i vlazi, u sklopu skorašnjih Olimpijskih igara odvijati natjecanje u maratonu. S obzirom da će, zbog epidemiološke situacije, obični mali ljudi poput nas ove Olimpijske igre moći pratiti tek putem TV ekrana, zamolili smo Junichija da nam malo približi Hakodate.
U priču o Hakodate Cityju, preporučuje naš vodič, najbolje je krenuti od utvrde Goryokaku i mnogobrojnih stabala trešnje. Hanamija, promatranje cvjetova trešnje, u Japanu je gotovo religija.
– Nakon duge i hladne zime s mnogo snijega, stanovnici Hakodatea u cvjetovima trešnje vide kraj zime i simbol jarkog proljeća. Japanci se u proljeće raduju cvjetovima trešnje, a u jesen crvenim listovima stabla koyo. Utvrda Goryokaku izgrađena je 1864. godine u zapadnjačkom stilu, ima zvjezdasti oblik i danas je javni park koji posjećuju mnogobrojni turisti. Nažalost, zbog pandemije ove godine posjetitelji su isključivo Japanci. Nisam nigdje vidio toliko stabala trešnje kao što ih ima u i oko tvrđave Goryokaku.
Bili ste prije nekoliko godina u Splitu. Kako vam se svidio Split i koliko je Split različit od Hakodate Cityja?
– Bio sam u Splitu, Dubrovniku i Trogiru. Oduševila su me sva tri grada. U Splitu mi se najviše svidio pogled na Dioklecijanovu palaču. To je sličnost s Hakodate Cityjem. Kažu da je pogled na Hakodate, naročito noću, jedan od najljepših u Japanu. U parku Goryokaku je veliki bijeli toranj s kojeg se mogu snimiti zanimljive fotografije, naročito zimi kad je sve prekriveno snijegom. Tvrđava Goryokaku onda izgleda najljepše.
Hakodate je prvi lučki grad u Japanu koji je davne 1854. godine otvoren za vanjsku trgovinu. Prije ove pandemije, u Hakodate su dolazili mnogobrojni kruzeri s brojnim turistima. Osim po utvrdi Goryokaku, grad je poznat i po obližnjoj planini istog imena.
– Najveća atrakcija u Hakodateu je Port festival, koji se održava početkom kolovoza i traje sedam dana. Tada na uličnim štandovima možete dobro jesti i piti, a cijelih sedam dana ima plesa i pjesme.
Što kupuju turisti koji dolaze u Hakodate City?
– U Hakodateu ima puno malih radionica različitih rukotvorina. Najpoznatije su radionice za izradu staklenog posuđa i glazbenih kutija. Hakodate je, zbog dobre vode, poznat po kraft pivu, ali turisti nam prvenstveno dolaze radi plodova mora. U Hakodate Cityju se dobro jede! U gradu ima puno muzeja i hramova, od kojih su neki pravoslavni i katolički, što je zaista zanimljiv podatak s obzirom da je Japan dugo bio izoliran od ostatka svijeta. I da, gotovo sam zaboravio spomenuti, Hakodate City je poznat po školama plesa, a u jednoj od njih radi moja supruga Rieko.
Što nam možete kazati o povijesti Hakodatea?
– Hakodate City osnovan je 1454. godine. Na ovim prostorima su prije živjeli pripadnici naroda Ainu. Ovdje su se vodile mnogobrojne bitke koje su važne za povijest Japana. Jedno vrijeme su se ovdje pokapali pripadnici carske obitelji. Grad je stradao u velikom požaru 1934. godine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je bombardiran, ali nešto manje nego drugi veći japanski gradovi. Danas u Hakodate Cityju živi oko 280.000 stanovnika, treći je po veličini na otoku Hokaidu, poslije Sapora i Asahikawe.
Kakav je vaš stav glede Olimpijskih igara?
– Mislim da bi ih trebalo otkazati. U ovom trenutku Japan je zbog globalne epidemiološke situacije doslovno zatvoren za strance. Naime, u Japan mogu ući pomorci, diplomati jer je uveden vizni režim prema ostatku svijeta – tvrdi Yamazaki te priznaje kako se i sam boji zaraze koronavirusom, od koje bi rizik, s priljevom tisuća ljudi, mogao narasti.
Spomenimo i trošak održavanja Olimpijskih igara u Japanu, koji je trebao iznositi 6,6 milijardi dolara, ali je zbog specifičnosti situacije narastao na nestvarnih 15,4 milijarde dolara. Planiralo se da će Japan od Igara zaraditi 10 milijardi dolara, no od toga neće biti ništa. Poslovično štedljivi Japanci ne gledaju na te podatke s odobravanjem.
No mora se naglasiti jedna činjenica: ako u ovim teškim trenucima itko može organizirati najveću sportsku priredbu na svijetu, onda je to Japan. Kažu za Japance da se ne rukuju, da se ne grle, da se pretjerano ne ljube, ali prema mom iskustvu, vrlo su srdačan i gostoljubiv narod, o čemu svjedoči i moje prijateljstvo s fotoreporterom Junichijem. Ni u jednoj zemlji na svijetu nisam se osjećao tako ugodno kao u Japanu.
Tko god dođe u situaciju da mu se otvori prilika za putovanje u tu prekrasnu zemlju, moj savjet je: "Obavezno otputovati!" A prvi grad koji trebate posjetiti je Hakodate City.
Pratite Stil i na Instagramu!