Overlay
tko zna bolje od tebe?

Samousluživanje, trend našeg vremena: kad je sredinom šezdesetih otvorena Prima Grad, koncept samoposluge bio je šokantan. Danas stvari stoje drugačije...

Piše Siniša Kekez
Foto Afp
1. listopada 2022. - 12:23

Kada se u našim krajevima pojavilo prvo samoposluživanje, to je bila revolucija u potrošačkome svijetu. U Splitu to je bilo sredinom šezdesetih u Primi Grad. Kupci su nagrnuli u mješavini navale i čuđenja, izgledalo im je kao raj na zemlji. Ne moraš pitati prodavačice, možeš sam uzeti, kao da je prvomajski uranak ili predizborna kampanja nekog rastrošnog kandidata. Otrežnjenje je brzo došlo na blagajni kada si sve ono što si uzeo morao i platiti, a prodavačice, zaštitari i revni milicioneri svaku su mogućnost krađe sveli na minimum. Potrošači su mogli besplatno uživati samo u drugom tehnološkom čudu, pokretnim stepenicama.

image

Pariz, 1948. 

Afp

Od tada su samoposluživanja postala normalna kao topla voda iz bojlera, bilo ih je na svakom kutku. Samoposlužna moda prije toga egzistirala je na linijama u express restoranima, gdje si od ponuđenoga sam uzimao ono što ti se jelo. I to je, uz neke varijacije na temu s dućanima odjeće i šoping centara, za dugo vremena bilo sve što se samoposluživanja tiče.

A onda se prije 15-ak godina pomak dogodio s benzinskim pumpama, valjda zbog racionalizacije osoblja. Ljudi su morali sami ulijevati gorivo, a profesionalca su mogli dobiti samo na zahtjev. Nikad u nas nije zaživjela praksa iz američkih filmova da ti na pumpi pregledaju ulje, vodu, gume ili očiste stakla, ali ipak si imao jamstvo da ti neće utočiti krivo gorivo što nam se u histeriji tržišne ekonomije počelo sve češće događati. Ali preživjeli smo, točimo i dalje, sami samcati, sve skuplje gorivo.

image

Njemačka, 1930.

Afp

Automobili su zaslužni za još jednu inovaciju samoposluživanja, autopraonice u kojima sami peremo svoje "limene ljubimce". Vlasnici plaćaju vodu i deterdžent, ali su uštedjeli na osoblju. A nama uz mokre nogavice i rukave, ostaje zadovoljstvo da smo idealno oprali svoga ljubimca, a ponešto i uštedjeli.

Najnoviji trend koji se može zamijetiti u dućanima jest da sam sebi naplaćuješ na blagajni. Iako bi brzopleti mogli pomisliti kako je to odlična prilika da uzmeš na primjer sedam skupljih piva, a naplatiš dvije jeftinije, uz nadzor kamere, blagajnice - mentorice i zaštitara to je skoro pa nemoguće. Poslodavcima je to opet ušteda, a nama dodatni posao, uz iste, visoke cijene.

Aktualni, globalni trend koji se slaže s ovim kao jogurt s burekom je i samozapošljavanje. Sam sebi nalaziš posao, najčešće voziš dostavu ili taksi za drugoga, uzimaš svoj dio zarade i sam sebi uplaćuješ doprinose. Kao da si vlasnik, a zapravo nisi. Tim nejasnim radnim i vlasničkim granicama pridonio je i rad od kuće. Radiš navodno kad hoćeš, osam sati rada slobodno možeš rastegnuti preko cijeloga dana, pa i noći. Pametnom poslodavcu važno je samo da radiš, a on zna da tako radiš još i više. K tome, vesele ga i manji računi za struju, internet, prijevoz, grijanje i hlađenje. A nas veseli da smo samostalni, gospodari svoga radnog vremena. Radna mjesta i tvrtke u starom smislu gotovo da i ne postoje, šefovi tu i tamo nazovu ili pošalju poruku da podsjete kolika je naša slobodica i da nažalost još nisu izgubili smisao za vikanje i nezgodni karakter staroga kova.

image
Afp

I naš razvikani turizam odavno se uključio u trend samoposluživanja i samostalnog rada. Neki pametni iznajmljivači ili turisti koji se ni na odmoru ne znaju opustiti pa im ne treba odmor nego terapija, smislili su da se odmaraju tako da vlasnicima pomažu u poslovima. Pa lijepo beru lavandu, rade u vinogradu, muzu ovce i krave, kose travu i cijepaju drva. I sve to uredno plate. I to po većoj cijeni jer je riječ o inovativnom, aktivnom turizmu. A iznajmljivač zarađuje dvostruko, na smještaju i na radu, samo treba paziti da ne iznajmi nekome antitalentu s tri lijeve ruke pa da mu taj napravi štetu. Možda će se zato na Airbnbu i Bookingu uvesti snimke i ocjene prethodnog rada da vlasnik vidi može li mu se uopće iznajmiti.

Taj turistički proizvod mogao bi se rastegnuti i na cijelu godinu, da ostvarimo konačno izvansezonski posjet, pa da nam birani gosti zimi mogu dograđivati ili preuređivati apartman, pituravat škure i spremati zimnicu. Neki ljudi staroga kova to bi mogli nazvati ropstvom, ali što oni, zaostali, znaju što je moderni turizam i trend samoposluživanja i samozapošljavanja. I popularna gradnja bazena uklapa se u taj samoposlužni trend. Bazen je samo tvoje, osobno "more", koje ne moraš dijeliti s razgolićenom gomilom. Toćaš se i uživaš, jest da ima puno klora, ali imaš idealnu temperaturu neovisnu o prognozi.

image
Afp

Puno je u samoposluživanju pomoglo i hrvatsko zdravstvo koje nas već godinama podučava kako ćemo se samodijagnosticirati, samoprevijati i samoliječiti. U pandemiji su došla i samotestiranja za samoizolacije jer do liječnika nije bilo lako doći, a u ljekarnama smo sami propisivali svoje lijekove. Još nam nedostaje malo obuke za samozašivanje i izvođenje operacija u lokalnoj anesteziji i postat ćemo sami svoji liječnici. Žene se pak gura prema samopobačaju, a nije daleko ni samoporod. Zasad je teško zamisliti usluge samopokapanja, ali bi se već mogao snimiti vlastiti posmrtni govor, da se ništa ne prepusti slučaju.

Mnogi vrhunski i rekreativni sportaši samotreniraju i samovježbaju. Uz internetske upute odavno se samokuha, svatko je svoj vlastiti chef. Ljudi sa sela i s vrtom imali su vlastito povrće, sada i u gradovima dobivaju malu parcelu na javnom zemljištu. Na internetu se moglo pronaći kako sam napraviti pištolj ili bombu, što su neki i koristili. Zasad, koliko znam, nema uputa kako klonirati čovjeka, u prvom redu samoga sebe, najsavršenijeg među bićima.

Danas preko samoizdavaštva mnogi objavljuju svoje knjige, sami su pisci i urednici. Uz dobar kompjutorski program i vođenje, svatko bi mogao napisati knjigu o kojoj sanja. A uskoro bi se mogle pojaviti knjige s otvorenim zapletom i raspletom kojima bi svatko mogao napisati kraj kakav želi. Tako je Netflix odavno ponudio seriju "Black Mirror" u kojoj gledatelji biraju zaplet, što bi mogla biti budućnost ove samosvojne samoposlužne generacije koja inače snima i režira filmiće na mobitelima i distribuira ih na društvenim mrežama gdje su gledaniji od nekih kino hitova. Oni i karaoke generacija mogli bi se uskoro penjati na pozornicu i uključivati u kazališne predstave i pjevati na koncertima s omiljenim izvođačima.

image

Tokyo, 2005. 

Afp

Što nam donosi budućnost? Mogli bismo dolaziti u pekaru i peći vlastiti kruh, kako ga godinama mnogi kod kuće sami peku. U dućanu bi mogli sami rezati salamu ili sir kako nam paše. U restoranima bi mogli plaćati da sami kuhamo, serviramo i idealno operemo suđe, kao za sebe. Sami ćemo i točiti za šankom pivo s idealnom pjenom. Ako mislimo da nas zakidaju na dozimetru, žestice ćemo točiti sami, s leda i limuna koliko želimo. Želimo li popiti najbolji espresso ili capuccino, napravit ćemo ga si sami.

Čemu outsorcanje čistačica, kada, na primjer, u WC-ima uopće nisu potrebne. Novi slogan mogao bi biti: Očistite WC školjku po svome guštu. To se može prenijeti i na turizam: Očistite apartman onako kako sami želite, popust pet posto na cijenu noćenja...

Razvoj tehnologije, pa i demokratizacija društva omogućili su nam aktivnije sudjelovanje u svemu. Tu je i racionalizacija radnih mjesta, nema više onih za cijeli život. U prekarnome radu se ionako samozapošljavaš, a svaka radna vještina koju stekneš dobro dođe.

image

Köln, 2003. 

Afp

Tehnologija je i povezala i udaljila ljude, videopozivi čine da si blizu iako fizički nisi. Razvijaju se vizualni i slušni osjeti, a smanjuje opip. Nedavno se moglo pročitati da mlađe generacije turista u Dubrovniku žele uslugu sa što manje kontakta s osobljem, samo stara škola razmijeni koju s konobarima. Inače je u trendu manjak osobnog kontakta. Zašto me uopće zove, neka pošalje poruku na nekoj od društvenih mreža, ionako ih, čovječe, ima koliko hoćeš, a on naziva?! Na snazi je dostava hrane i plaćanje na daljinu, beskontaktno, sve je više automata, u Japanu i drugdje. Pandemija je sve to pojačala, usmjerila svakoga na sebe.

Mlađi ljudi su zahtjevni, i u fast foodu žele krumpiriće idealne debljine uz "idealni" osobni omjer majoneze i kečapa. A tko će to znati bolje od samog klijenta? To je generacija koja sama mota svoje cigarete, sama dolazi do glazbe i filmova, sama slaže svoje kompilacije. Nije se sama začela ni rodila, ali je izgleda na vrijeme shvatila da je prepuštena sama sebi i da će se morati sama snaći. I snalazi se. Možda će svijet koji će oni ostaviti onima što dolaze poslije njih biti bolji od ovoga koji je ostavljen njima. Definitivno će ga sami stvoriti, nadamo se da pritom neće misliti samo na sebe.

Pratite Stil i na Instagramu te Facebooku!

01. prosinac 2022 08:48