Overlay
15488438
‘lypsinc‘ biografija

Pogledali smo prvu sezonu Selene i ne priželjkujemo iduću: vizualizacija ‘baca‘ na meksičke sapunice, priča je sterilna, a radnja bez uzbuđenja

Piše Marko Njegić
10. prosinca 2020. - 18:33

Nedavna najava zadnjih mjesec i pol dana serijske godine uključila je i "Selenu", devetodijelnu seriju o poznatoj pjevačici tragične priče (ubila je predsjednica njezina fan-kluba​ Yolanda Saldi​var) o kojoj je krajem devedesetih godina snimljen film s Jennifer Lopez u probojnoj ulozi. U najavi smo se zapitali koliko će serija biti umivena u pikanterijama iz prerano ugašenog života Selene Quintanilla (1971. – 1995.) s obzirom na to da je producira i njezina obitelj. Pitanje je, pokazalo se, bilo sto posto na mjestu, a odgovor je ispao – "puno".

Odavno ne vidjesmo umiveniju i sterilniju biografiju neke slavne ličnosti od "Selene". Netko će reći da je film "Bohemian Rhapsody" bio takav, ali u usporedbi sa "Selenom", "Boemska rapsodija" je dekadencija. "Selena" djeluje kao da je snimljena za "PG" predikat, dok je "Bohemian Rhapsody" barem imao sufiks "13". Ispijanje piva o hotelskoj sobi je najveći grijeh muškog dijela Selenina benda ("Los Dinos"), kao i jedan "joint" pronađen u busu, a Selena od očiju okoline skriva par poljubaca s glazbenikom Chrisom Perezom.

Serija je sterilna kao da su je radile Stepfordske supruge, programirane da snime generičku meksičku sapunicu u formi američkih serija pedesetih godina za cijelu obitelj ili obratno, svakako da zadovolje publiku jednih i drugih. Dakle, baš kao što je Selena, "američka djevojka meksičkog podrijetla koja, eto, govori španjolski", htjela glazbom osvojiti i meksičku i američku publiku. Vizualizacija serije je većinski na tragu meksičkih sapunica devedesetih godina.

Nije to napravljeno ciljano, da se vizualno rekreira dano razdoblje, kao što su se VHS-ovskim izgledom u par navrata neloše rekreirale osamdesete godine. Prije je stvar da autori nisu verzirani u filmsku sliku. Međutim, dok su sapunice, poput "Marisol" i "Divlje ruže", s visokim ulozima za likove i njihovim povišenim emocijama ulagale u angažman publike, "Selena" je ravna crta od prve do devete epizode, u prosječnom trajanju od prohodnih 35 minuta – bez istinskih uzbuđenja, prave drame, autentičnih emocija.

"Bohemian Rhapsody" i, napose, "Zvijezda je rođena" donijeli su novu dinamiku u režiju koncertnih scena i načinile ih uzbudljivijima nego ikad, ali autori serije očito nisu gledali te filmove. Ovo je "lypsinc" biografija, serija glumljena i režirana na "playback". Serijska Selena je lišena trunke osobnosti za razliku od filmske, ma koliko se šarmantna i energična glumica Christian Serratos ("The Walking Dead") trudila udahnuti joj neki unutarnji život kao Lopez koja je, na osnovi dviju "Selena", za nju Meryl Streep u ovoj ulozi.

Naravno, hvalevrijedno je, u svrhe diverziteta, da latino-glumica nosi jednu prestižnu seriju i da je jedna prestižna serija okrenuta latino-publici. Pohvalno je i to da (muški) latino likovi nisu stereotipno svedeni na gangstere i dilere. No stereotipija svejedno krasi biografsko-dramski "od-ničega-do-nečega" pristup Seleni, kraljici tejanske glazbe, tj. njezinu usponu do zvijezda.

Ovakvih biografija vidjeli smo na bacanje i Selena je gotovo mogla biti i bilo koja druga pjevačica ili čak reality zvijezda natjecateljskih showova. O njoj kao osobi nismo ništa doznali. Valjda dojam (malo) popravi druga sezona, rezervirana za posljednje četiri godine Selenina života, nad kojom se nadvija prolongirana tragedija pjevačice natuknuta kratkom pojavom njezine obožavateljice i buduće ubojice Saldivar (Natasha Perez).

SERIJA: Selena; drama; SAD, 2020. KREATOR: Moisés Zamora ULOGE:  Christian Serratos, Gabriel Chavarria OCJENA: **

12. lipanj 2021 04:52