Od tzv. podcasta do serije sve je manje dalek put. Danski "Equinox" je u kratkom vremenskom periodu već druga zvučnija ("mystery") serija nastala prema nekom "podcastu" nakon "Homecoming" s Juliom Roberts i "Limetown" s Jessicom Biel. S potonjom serijom "Ekvinocij" čak i dijeli motiv misterioznog nestanka ljudi (ovdje par maturanata, tamo žitelja jednog malog grada), odnosno istrage tog slučaja od strane radijske voditeljice/novinarke.
Međutim, "Equinox" je ipak srodniji serijskim misterijama kao što su "Dark", "Stranger Things" i "The Outsider", uz određeni utjecaj filmova poput nadrealnog folk horora "Midsommar". Serija se može okarakterizirati kao danski "Dark", ali daje svoj "touch" u postavljanju i razvijanju centralne misterije, kao i nadnaravnog ugođaja.
Kreatorica Tea Lindeburg svjesna je neminovnih komparacija s njemačkom serijom, također nastalom pod patronatom Netflixa, pa u prvoj epizodi čujemo likove kako potenciraju filozofske vremenske začkoljice "kierkegaardovskim" riječima tipa "neki kažu da život shvaćamo unaprijed, a živimo unatrag" i nešto jednostavnijim zaključcima poput "vrijeme ide užasno brzo" i "budućnost je pred tobom".
Vrijeme je bilo sve u spomenutoj seriji, a "Ekvinocij" ga koristi za dualnu naraciju, podijeljenu na dva vremenska perioda (prošlost-sadašnjost). U prošlosti pratimo malu Astrid (Viola Martinsen) koja se hrva s iznenadnim iščeznućem starije sestre Ide (Karoline Hamm) s lica zemlje. U sadašnjosti, 20 godina kasnije, gledamo Astrid (danska glumica srpskog podrijetla Danica Čurčić) kao radijsku voditeljicu emisija o praznovjerju koja se počinje igrati detektiva nakon što neki tip nazove radio i u eteru kaže da je vidio rečeni nestanak i da zna zašto je baš Ida nestala.
"To što vi zovete praznovjerjem je stvarno", baca bubu tip i Astrid odluči doznati što se točno dogodilo kad su se tinejdžeri vozili maturantskim busom koji je nenadano zakočio i nestali, svi osim njih troje, bez konkretnog znanja o događaju. Otkrića se množe i otkrivaju na kapaljku iz jedne sporogoreće epizode u drugu.
Sporogoreća serija traži strpljenje gledatelja, ali nije nasilu rastegnuta zahvaljujući samo šest epizoda prosječnog trajanja 40-ak minuta i nagrađuje to strpljenje na način da je teško detektirati gdje se kreće i kako će završiti, držeći se rečenice upućene Astrid "ne znam kamo ideš s ovim".
Obiteljske tajne se miješaju s drevnim mitologijama i legendama o proljetnom ekvinociju kao krugu života (ponavlja se svaku 21 godinu i otvara vrata drugog svijeta), animističkim bogovima i čudovištima, Zečjim kraljevima, sotonskim kultom i okultnim žrtvenim obredima. "Ekvinocij" baca mrvice kruha radije nego kamenčiće da gledatelj prati tragove znajući da bi ih netko mogao pojesti do dvosmislenog kraja serije u kojem ništa nije zapisano u kamenu.