Kad feminizam namigne pornografiji: serija o stvaranju pornočasopisa za žene fino rekreira kalifornijske 70-e zajedno s pripadajućom seksualnom revolucijom

Napokon je kraju privedena HBO Maxova komično-dramska serija "Namiguše" ili "Minx": započela je s prikazivanjem u dvotjednom ritmu sredinom ožujka i završila u drugoj polovici travnja.

Dobar glas koji je pratio seriju na početku emitiranja pokazao se opravdanim jednom kad je svih deset epizoda postalo dostupno za gledanje.

"Namiguše" su ugodno iznenađence, prilično lepršav i dovoljno pametan komad prestižne televizije, vrijedan gledanja, a gleda se lako zahvaljujući protočnim 30-minutnim epizodama i odličnoj Opheliji Lovibond ("Obdukcija Jane Doe") koja u ulozi novinarke i urednice feminističkog pornočasopisa Joyce Prigger istovremeno izgleda kao mlada Diane Keaton iz faze "Annie Hall" i starija sestra Olivije Thirlby ("Dredd").

Treba reći, serija je malčice i trendovski isprogramirana u izrazitom fokusu na feminizam i "female gaze" perspektivu kao kontru "male gaze" očištu. Ipak, zbog lepršavosti u pristupu ništa ne djeluje nasilu nametnuto, počevši od ženskog pogleda na muškarce na tragu muškog pogleda na žene.

"Minx" kreatorice Ellen Rapoport (napisala scenarij za nedavni obiteljski film "Veliki crveni pas Clifford") započinje muškim pogledom. Jedan tip viče "pokaži sise" Joyce koja u uvodu serije spominje megafeministicu Gloriju Steinem. Drugi se iznenađuje da "prilično dobro izgleda" jer "kad čuješ feministica...".

Naravno, Joyce neće "pokazati sise" s obzirom na to da "Namiguše" obrću "male gaze" i okreću ga naglavačke. Jednom kad Joyce pokrene feministički pornomagazin s pornografom Dougom Lanettijem (Jake Johnson) u Kaliforniji početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kadrom će (pro)defilirati goli muškarci u "full frontal" izdanju, pokazujući penise svih veličina na castingu za časopis.

Nešto tako rijetko se viđa, posljednji put u nedavnom američkom nezavisnom filmu "Zola". Pa opet, "Minx" se oslanja (i) na serije poput "Euforije" koje su do kraja otvorila vrata televizijske golotinje, s tim da je ovdje veliki naglasak na muškoj golišavosti.

Joyce je dotad vidjela "dva i pol penisa" u životu, a otad će ih vidjeti više i završiti u krevetu sa zgodnim Shaneom (Taylor Zakhar Perez) koji je, za razliku od nje, razgolićen, ali seriji je važnija njezina mentalna otkopčanost nakon početne zakopčanosti, tj. prolazak puta od konzervativne do liberaln(ij)e žene, "pornokraljice Pasadene", kako joj kaže Doug.

Potvrdu ideje za časopis Joyce je dobila vidjevši Burta Reynoldsa na duplerici "Cosmopolitana" 1972., u godini kad je snimio budući filmski klasik "Oslobađanje".

Kalifornijske sedamdesete fino su rekreirane u seriji zajedno s pripadajućom seksualnom (porno) revolucijom i "Namiguše" definitivno pronalaze inspiraciju u kultnom filmu "Kralj pornića" i kvalitetnoj seriji "Kronike Times Squarea", pridajući im feministički odmak.

Časopis obitava "na raskrižju feminizma i erotike" s člancima o kontracepciji singl-žena i nagim muškarcima. Ključno pitanje za časopis i "Minx" postaje ono koje postavlja jedan TV voditelj kad mu Joyce dođe u goste: "Je li feministički? Je li pornografija? Može li biti oboje?" Serija daje odgovor "je", "je" i "može".