Za razliku od "The Woman in the House Across the Street From the Girl in the Window", još jedna nova Netflixova serija koja spaja krimi-misterij i komediju ne srami se apsurdnog humora i zezancije.
Kratko naslovljeni "Murderville" je u startu postavljen kao perolaka krimi-komedija i toga se drži, pri čemu je ipak više komedija nego krimi. Točnije, kombinira komediju i krimi-televiziju policijskog tipa.
Američka verzija britanske serije "Murder In Succesville" u produkciji BBC-ja ima zanimljiv koncept, nedavno viđen u kinima u filmu "Otet" ili "My Son", gdje James McAvoy nije imao scenarij i morao je improvizirati dijaloge na temelju interakcija s drugim glumcima/likovima i situacija.
Glavni lik "Murdervillea" je tvrdokorni policajac Terry Seattle (raspoloženi komičar Will Arnett) koji izgovara rečenice tipa "smrt je dio posla, kad si detektiv za umorstva, naučiš živjeti s njom", a razvodi se od žene, policijske šefice Rhonde (Haneefah Wood).
Svaki dan je za njega "novi slučaj ubojstva", ali kvaka je da on nema stalnog detektivskog partnera u istrazi umorstva; oni se mijenjaju kao gostujuće zvijezde od prve do šeste 35-minutne epizode serije i nitko od njih nema scenarij ni pojma što će se dogoditi, već improviziraju nakon što dobiju "jednosmjernu kartu" za "Murderville".
Dakle, kao "Otet", samo na komični, ne dramski, improvizacijski način. Komedija trpi improvizaciju više od drame, pod uvjetom da je rade improvizaciji skloni ljudi.
Zato se neki gostujući glumci snalaze bolje od drugih, recimo voditelj talk showa Conan O'Brien, te komičari Kumail Nanjiani ("The Big Sick", "Stuber", "The Lovebirds") i Ken Jeong (serijal "Mamurluk"), premda njihovi nastupi variraju od scene do scene.
Iznenađujuće se solidno, u drugoj epizodi, snašao bivši američki nogometaš Marshawn Lynch koji osvaja Seattlea i gledatelja citiranjem Denzela Washingtona iz policijskog filma "Dan obuke", kao i Sharon Stone ("Sirove strasti", "Specijalist", "Casino") u petoj.
"Volim zločin", kaže Sharon, najpoznatije lice u ekipi i jedini ženski gost uz također glumicu Annie Murphy (nagrađena Emmyjem za sporednu žensku ulogu u humorističnoj seriji "Schitt's Creek"), koja je ostavila najslabiji dojam.
Svakako je interesantno promatrati (ne)snalaženje gostiju, koliko god neujednačeno bilo u "up & down" stilu, od smiješnih do nesmiješnih trenutaka.
Neki od njih čekaju da se komedija dogodi pa reagiraju na nju u danom trenutku verbalno ili tjelesno, a neki je izazivaju da se riješe iščekivanja i preduhitre druge likove u kadru, kako je kome lakše.
Nije ovo serija za svakoga i, realno, nije ni toliko dobra, ali ako vam je koncept intrigantan za ubiti nešto više od tri sata, dajte joj priliku s prve dvije-tri epizode pa procijenite hoćete li gledati ili ne.
Tko nastavi, ne bi mu trebalo biti mrsko vidjeti poznate face u situacijama u kojima ih se hvata manje ili više nespremnima, a improvizacija nije jedini adut "Murdervillea". Serija nastoji biti "interaktivna" na način da gledatelj pogađa sa Seattleom i njegovim gostima tko (ni)je ubojica.