Nema barku ni gitaru, ali ima srce koje ljubit' zna. Uz to, ima i fotoaparat.
Ovako nam se predstavio Šime Modrić, Dalmatinac sa zagrebačkom adresom čije su nam fotografije još odavno zapele za oko na Instagramu. Na toj društvenoj mreži fotografa Šimu naći ćete pod imenom simon_cerulean što je tek varijanta njegovog imena sljubljenog s omiljenom mu bojom - cerulean je nijansa između azurne i tamnoplave. Dovoljno je baciti jedan pogled na Šimine fotografije da shvatite zašto je odabrao baš nju.
Cijeli život živi u Zagrebu, izuzev pet godina koje je proveo na studiju u Austriji. Šime je studirao na filmskoj akademiji u Beču, u klasi kod slavnog austrijskog redatelja Michaela Hanekea. No umjesto režije, na kraju je odabrao - fotografiju.
- Za prijemni ispit na akademiji bilo je potrebno priložiti seriju fotografija i tada sam se počeo ozbiljnije baviti time. Tijekom studija i kasnije uviđam da mi fotografija donosi puno više zadovoljstva od režije, ponajviše zbog svoje neposrednosti i slobode koju mi pruža kao autoru. Za raliku od režije, u fotografiji sve ovisi isključivo o meni i mojim fotografskim talentima i sposobnostima. Ne zahtijeva duge pripreme ni dogovore s brojnim članovima koji su dio jedne filmske ekipe... Sve što je potrebno su ljubav, volja i fotoaparat, smije se Šime.
No ljubav se rodila i ranije.
- Imam dragu tetu Ankicu koja me svojim fotoaparatom fotografirala od dana kada sam se rodio. Njezine fotografije su mi pomogle i da uspješno položim prijemni ispit na filmskoj akademiji, kada sam trebao snimiti kratki autobiografski film. Odlučio sam po kronološkom redu poslagati njezine fotografije sebe i snimiti jednu "vožnju" kamerom... Nije bilo lako jer mi je za dvadeset godina u fotografijama bio potreban cijeli nogometni teren kada sam ih složio jednu do druge, kaže nam.
Danas 39-godišnji fotograf zahvalan je što mu se baš sve tako "posložilo". Radi posao u kojemu baš u svakom trenutku uživa - bilo to zabilježavanje arhitekture, nekretnina, vjenčanja ili prirodnih ljepota Hrvatske, fotografija je nešto što ga iskreno veseli.
A u svojim potragama za najboljim kadrovima, Šime je proputovao dobar dio Hrvatske. Prelistavajući njegove fotografije objavljene na Instagramu, primjećujemo i posebno drago mu mjesto.
- Dugi Otok sam prvi put posjetio prije nekoliko godina, kada je moj ujak prihvatio posao liječnika u Božavi. To je bila ljubav na prvi pogled koja se vremenom samo produbila i narasla jer je to mjesto jedinstvene prirodne ljepote... Svaki put kada ga posjetim, otkrijem nešto novo i zadivljujuće, govori oduševljeno.
Pitamo ga i koje bi mjesto preporučio za odmor ovog neuobičajenog ljeta, a naročito pred sam njegov kraj.
- Za odmor bih, od srca, uvijek preporučio bilo koji od naših predivnih otoka i to po mogućnosti boravak u nekom manjem mjestu. Ima nešto u otočnim mjestima što se teško može opisati riječima. Svaki otok na kojem sam bio odiše nekom posebnom atmosferom, kao da je svaki jedan mali svemir za sebe. Lutati otokom, upijati mirise, napajati oči ljepotom koja ga ispunjava i okružuje za mene je uvijek bio i ostaje idealan način za provesti odmor. Teško mi je izdvojiti neko određeno mjesto jer ih ima previše koje još nisam posjetio, ali ako bih morao, onda bi to svakako bili otoci Lastovo i Dugi Otok jer nude u izobilju sve od iznad spomenutog, kaže.
Rujan, pa čak i početak listopada, idealni su za posjet inače napučenim plažama poput Zlatnog rata ili Sakaruna, kaže Šime koji i sam bira manje udarne mjesece. I inače, no i u situaciji koja ne prestaje zabrinjavati stanovnike svijeta. Pandemija koronavirusa našeg avanturistički raspoloženog sugovornika nije zaustavila u istraživanju obale, ovog ljeta posjetio je Omiš i Trogir.
A gdje se uvijek poželi vratiti?
- Na svako mjesto koje me oduševi svojom ljepotom i posebnošću. Sigurno ću se vratiti na Lastovo jer sam tamo bio samo jednom i tjedan dana mi je bio previše kratak period za doživjeti sve što taj predivni park prirode ima za pružiti. Ostala mjesta koja ću svakako opet iznova posjećivati su Plitvička jezera, Kamačnik, izvor rijeke Cetine, Modro i Crveno jezero, rijeke Zrmanju i Krupu, otok Korčulu kao i svaki drugi otok za koji mi se pruži prilika ponovno ga posjetiti.