Smijali ste se neurednim antijunacima emisija poput "Odreda za čistoću" u čijim je ormarima toliko odjeće da se gotovo raspadaju, no jednog ste jutra začuli "aa-aaa-a-aaa". Vaš se ormar pretvorio u džunglu. Puca po šavovima, da ga vidi Marie Kondo, spontano bi se samozapalila od užasa. Puf. I nema je više.
Slobodno zanemarite dramski efekt, no ako se blago prepoznajete u ovom opisu, znači da je vrijeme za raščišćavanje ormara. A kako ste, nagađamo, odgojeni u dalmatinskom duhu da je "šteta bacit", nakon što sve lijepo sortirate, pri pogledu na hrpu koja više ne zaslužuje biti dio vaše garderobe po glavi bi vam se mogla početi vrzmati jedna vrlo zanimljiva i potencijalno unosna ideja... i eto sto pitanja: kako prodati rabljenu odjeću, kome, gdje i na koji način, kako se zaštititi od prijevare i što ako, poput M. I. iz Pitomače, na kraju završite s kaznom i izgubite sav novac koji ste stekli prodajom?
Niste čuli za slučaj M. I.? Onu što je u kolovozu nepravomoćno osuđena jer je preko Facebook Marketplacea prodavala rabljenu odjeću? Kako vam se ne bi dogodilo što i njoj, upoznajmo se malo s detaljima slučaja. Kako je utvrđeno na Općinskom sudu u Virovitici, M. I. je tri godine oglašavala i prodavala rabljenu odjeću, a prihod od prodaje poprilično je rastao: s 6181 kunu u 2017. godini, u 2018. je narastao na malo više od 21.000 kuna, dok je 2019. za M. I. bila osobito plodna pa je u samo tri mjeseca uprihodila čak 43.322 kune. Kako nije imala obrt ni tvrtku registriranu za trgovinu, prema hrvatskim propisima obavljala je neregistriranu djelatnost, zbog čega je kažnjena s 2100 kuna, a određeno joj je i da mora vratiti svu protuzakonito stečenu dobit, odnosno, točno do u lipu, 70.573,20 kuna.
Ostavimo sad jadnu M.I. malo po strani i razmotrimo kako uopće u Hrvatskoj prodavati odjeću. Najpraktičnija opcija nudi vam se na društvenim mrežama, u izobilju grupa za prodaju stvari "iz druge ruke", te aplikacija poput Marketplacea na Facebooku.
Stvar je s Marketplaceom poprilično jednostavna: ono što više ne želite trebate samo fotografirati te objaviti na Marketplaceu uz kratki opis i procjenu stanja u kojem je predmet koji želite prodati, a aplikacija će ga potom sortirati. Zainteresirani će vam se javiti preko chata. Da, zvuči jednostavno, ali, da, to je baš onaj Marketplace zbog kojeg se u problemima našla M. I. iz Pitomače. Hm, možda "Fejs" i nije najbolja opcija ili možda na njemu nemate profil? Nema veze, i Instagram ima svoj Instashop, a na njemu ćete primijetiti i niz profila pokrenutih baš u svrhu prodaje rabljene odjeće. S vlasnicom jednog od njih, Splićankom Frankom koja živi u Rijeci (taman posla da ćemo vam otkriti sve podatke, možda ste inspektor), kratko smo porazgovarali.
Rekla nam je da je svoj shop pokrenula u želji da se riješi nekoliko komada odjeće koje više nije željela nositi nakon što je vidjela da to rade i druge cure na Instagramu.
– Počela sam sasvim neobavezno, ali se nastavilo, sad povremeno prodam i odjeću svojih prijateljica. Ne prodajem stvari za 10 kuna jer vrijede više, nošene su svega nekoliko puta, a ne prodajem ni majice za 200 kuna jer ih onda nitko ne bi kupio – rekla nam je te dodala kako je sasvim uobičajeno u krugu prijatelja i poznanika međusobno mijenjati i prodavati odjeću, a ona se poslužila Instagramom samo kako bi ubrzala i olakšala razmjenu.
Na pitanje je li registrirala obrt odgovorila je negativno, a nije čula ni za slučaj M. I. Vi jeste pa će vas možda zanimati kakve su nam još mogućnosti.
Jedna od njih je otvoriti klasični webshop koji nudi online kupnju uz mogućnost dostave na vrata. Jasno, ovog ćete se posla prihvatiti samo ako imate znatnu količinu odjeće i nezanemarivu svotu novca za ulaganje. Ako se ubrajate u takve, možete birati između platforme otvorenog koda (open-source) poput WordPressa i Magente ili, pak webshopova izrađenih po vašim preferencijama. Povoljnije rješenje su "uradi sam" platforme poput Shopifyja i domaćeg BizzyBeeShopa koje vam, u zamjenu za mjesečno plaćanje korištenja i održavanja, omogućuju da, bez tehničkog predznanja, napravite webshop koji prima uplate kreditnim i debitnim karticama.
Međutim, mi obični smrtnici koji bismo se samo željeli što brže, bezbolnije i unosnije riješiti nekoliko komada odjeće, ipak ćemo se po svoj prilici okrenuti opcijama poput Marketplacea, pri čemu možemo birati između više vrsta virtualnih trgovina, a najpopularniji su oni općeg tipa (general marketplace), poput Amazona, te aukcijskog (auction marketplace), poput eBaya. U Hrvatskoj su vam na raspolaganju i ekupi.hr, bazzar.hr te abrakadabra.com.
Planirate li prodati vintage ili ručno rađenu odjeću, možda vam je najbolja opcija Etsy. Preko te platforme koja funkcionira kao skup malih webshopova možete upravljati svojim narudžbama i komunicirati s kupcima. Imajte, međutim, na umu da će vam Etsy uzeti proviziju od svake kupnje te da će tražiti naknadu za korištenje vašeg prodajnog mjesta.
Među povoljnim opcijama su vam i Njuškalo te slični oglasnici, a tu su i stranice koje djeluju poput "online buvljaka", poput Mojih krpica. Javili smo im se s molbom za savjet. No, eto ti ga na, Moje krpice tvrde da im svrha nije razmjena odjeće nego zabava.
– Naš portal ne nudi usluge komercijalne prodaje, nego služi za zabavu – za prodaju odjeće u dobrom stanju iz vlastitih ormara te popunjavanje nastalih praznina – poučili su nas te objasnili da funkcioniraju poput "online buvljaka" na kojem korisnici mogu kupiti, prodati, ali i razmijeniti artikle.
– Imamo pravila o tome što se smije nuditi na portalu, a što brišemo. Budući da ne nudimo usluge komercijalne prodaje gdje se prelaze određene novčane svote, korisnici ne podliježu plaćanju poreza. Ako moguća porezna kontrola ustanovi takav tip prodaje, korisnik će biti kažnjen – pišu nam s portala Moje krpice.
Korisnici se od potencijalne prijevare, poručuju, trebaju zaštititi temeljitim čitanjem povratnih ocjena, guglanjem dobivenih podataka za kupnju i eventualnom provjerom tema na forumu njihova portala. Imate li kakvih nejasnoća, i sami im se možete obratiti.
Dakle, mogućnosti je gotovo bezbroj i svaka ima svoje prednosti i mane, pa kad ih dobro izvažete i donesete odluku na koji ćete način prodati svoju odjeću, vratit ćemo se na problem s početka – kako ne završiti kao M. I. iz Pitomače.
Pitanje smo uputili Državnom inspektoratu te smo dobili odgovor, toliko birokratski i suhoparan da bi kod osjetljivijih čitatelja mogao izazvati napad narkolepsije pa ga sažimamo: Zakon o trgovini ne definira vrstu robe, niti pojam razmjene robe kao gospodarske djelatnosti, stoga nije bitno prodajete li nove stvari ili rabljene, jer radite li to preko društvenih mreža ili drugih internetskih mjesta, spomenuti Zakon to prepoznaje kao trgovinu na malo izvan prodavaonica.
I eto nas na skliskom terenu, na kojem se poskliznula naša M. I., jer nije precizno definirano gdje se točno prelazi granica koja bi nešto okarakterizirala kao obavljanje djelatnosti trgovine u svrhu ostvarivanja dobiti. Jasno je tek što se događa onima koji prekrše odredbe: novčana kazna u rasponu od 4000 do 70.000 kuna.
Pitali smo Državni inspektorat i kako se otkrivaju slučajevi poput gospođe iz Pitomače, pa su nam objasnili kako inspektori "kroz istražne radnje" utvrđuju postoji li kontinuitet obavljanja djelatnosti trgovine, uzimajući u obzir posebice "opseg oglašavanja, količinu i vrstu robe koja se oglašava te kontinuitet oglašavanja kroz određeno vremensko razdoblje (primjerice više mjeseci oglašava istovrsnu robu na društvenim mrežama)". Utvrdi li se na taj način da se netko duže bavi oglašavanjem i prodajom, provodi se inspekcijski nadzor "u kojem se utvrđuje činjenica trajnog obavljanja takve djelatnosti, što tada predstavlja neregistrirano obavljanje djelatnosti trgovine putem interneta".
Dakle, sad je sve jasno: imate li par komada robe koje želite prodati, odradite to po uzoru na munjevite vojne akcije: cap-cap-cap i gotovo pa nestanite bez traga poput Kaisera Sozea. Puf, i nema vas više. Planirate li se na duže staze baviti prodajom rabljene odjeće, djelatnost vam je mudrije registrirati. Ili pak riskirajte, poput naše sugovornice iz Rijeke; uostalom, sreća prati hrabre, no nemojte reći da vas nismo upozorili.
Na koju god se varijantu odlučite, za kraj smo sačuvali nekoliko savjeta za što bolju prodaju odjeće na internetu. Jedna od ključnih je dobra fotografija i svakako bi se svi koji se odluče na prodaju rabljene robe online trebali izvještiti u fotografiranju i stiliziranju.
Fotografije trebaju biti jasne i pružiti dovoljno informacija. Znatno bolje prolazi odjeća snimljena na osobi nego na lutki ili vješalici, a dobra je ideja snimiti se vani, u stilu streetstyle fotografije. Odjeću je prije snimanja preporučljivo brižljivo očistiti, zakrpati i izglačati, a što je bolje stilizirate u skladu s aktualnim trendovima, to vam je veća šansa da će se nekome učiniti primamljivom.
Budite realni kad određujete cijenu, a pri tome će vam pomoći usporedba s drugim sličnim predmetima na stranicama za prodaju rabljene odjeće te s novom odjećom u webshopovima. Ako je vaš predmet unikatan ili vintage, nemojte se ustručavati zatražiti nešto veći iznos.
Prodajete li veću količinu odjeće ili se pak ovom aktivnošću namjeravate baviti na duže staze, svakako pripazite na reputaciju. Dobar komentar zadovoljnog kupca zlata vam vrijedi, no kritika onoga kojeg ste na neki način zakinuli može značiti kraj vaše online trgovačke karijere. Barem na tom "sajtu" i pod tim imenom. Šalu na stranu, nemojte prodavati previše iznošenu i oštećenu odjeću a da to jasno ne napomenete i uvijek zahvalite kupcu.