Netflixova miniserija Halston približila nam je američku modnu scenu druge polovice prošlog stoljeća i razuvjerila sve koji su mislili da je daleko zaostajala iza europske kako po pitanju dizajna, tako i po pitanju živopisnih osoba. Jedna od onih koje su zahvaljujući Netflixovom Halstonu stekle nove poklonike je i Elsa Peretti, elegantna Talijanka koju je u seriji odglumila francuska glumica Rebecca Dayan. Mnogi su mediji prenijeli njenu prosudbu kako Peretti zaslužuje vlastitu seriju ili film, a što više istražujemo tu upečatljivu Firentinku sve nam se više čini da je Dayanica u pravu.
Dizajnerica nakita, model i filantrop, rođena je 1940. u obitelji talijanskog naftnog magnata i majke umjetnice. Školovala se u Rimu, u renesansnoj palači koja joj je ujedno bila i pozlaćeni kavez. Suvremenici je opisuju kao tihu i romantičnu djevojčicu s izraženim osjećajem za lijepo. Međutim, kad je ušla u djevojaštvo, osjetila je svojstven nemir koji ju je tjerao na neposluh. Jednom je prilikom za Atlantic Journal ispričala da se kao 15-godišnjakinja znala iskradati u gluho doba noći samo kako bi trčala. Provodila je, ispričala je, sate i sate uz obalu mora, promatrajući mjesec i pučiinu.
Kad je napunila 21 godinu, za vrijeme školovanja u Švicarrskoj, odlučila se osamostaliti. Obitelj to nije dobro prilila pa ju je razbaštinila, a Elsa se uzdržavala predavajući engleski i podučavajući skijanje. Preselila se u Milano gdje je upisala studij arhitekture. Zatim se preselila u Španjolsku, gdje se zbližila sa Salvadorom Dalijem i pripadnicima "la gauche divine", skupine lijevih intelektualaca koja se suprotstavljala Frankovu režimu.
U Barceloni je 1964. započela manekensku karijeru, a četiri godine nakon toga zaputila se u New York, gdje je stigla, kako je ispričala Vanity Fairu, s crnom masnicom na oku koju je zaradila od svog ljubavnika koji ju nije želio pustiti da ode. Ljubavnika je brzo preboljela, a zaim je upoznala Halstona i postala 'Halstonette' jedna od manekenki iz njegove stalne postave, usprkos tome što se nije uklapala u klasičnu sliku američke manekenke. "U to su vrijeme sve one bile vrlo plave, velikih plavih očiju i jako mlade. Ja sam bila vrlo tamna, vrlo visoka, vrlo mršava... bila sam sve previše 'vrlo'", rekla je o sebi u tom razdoblju.
Tijekom 1970-ih bila je miljenica medija. Vogue je tada pisao o njoj da jedino ona može doći na zabavu u crnom odijelu, s niskom dijamanata i smeđom papirnatom vrećicom umjesto večernje torbice i izgledati senzacionalno.
Premda se znala žaliti da je život modela daleko od idealnog, manekenska karijera pomogla joj je da fino zaradi. Od novca zarađenog na modnim pistama, Elsa je kupila srušenu kuću u katalonskom selu Sant Marti Vel i provela niz godina obnavljajući kuću i pomažući u poboljšanju i obnovi samog grada. Kasnije je pokrenula humanitarnu zakladu koja nosi njeno ime i ime njenog oca, s kojim se s vremenom pomirila.
Nedugo nakon preseljenja u New York, Elsa je počela dizajnirati komade nakita za brojne modne dizajnere - uglavnom radeći sa srebrom - a od 1971. godine dizajnirala je i za modnu kuću Halston, uključujući poznatu bočicu parfema koja je postala poznata širom svijeta . Halston ju je 1974. upoznao s jednim od čelnika tvrtke Tiffany & Co koji ju je odlučio angažirati kao dizajnera nakon samo 15 minuta razgovora. Odluka mu se pokazala ispravnom i Peretti je za tu prestižnu marku tijekom godina kreirala preko 30 kolekcija nakita.
Nakon što je u rujnu iste godine Tiffany lansirao kolekciju nakita s njenim potpisom, reakcije su bile fantastične, a sakupljanje nakita s potpisom Peretti postalo je nova kolekcionarska strast među bogatim Amerikancima. Čak je i Andy Warhol bio impresioniran, kako njenim radom, tako i očaranošću javnosti. Peretti je u dugogodišnjoj dizajnerskoj karijeri, koja je potrajala gotovo sve do njene smrti u ožujku ove godine, ostala vjerna svojim izvornim idejama. Kreirala je kad je osjećala nadahnuće, a ne prema kalendaru, pratila je organske forme nadahnute prirodom i inzistirala na kvaliteti.
Koliko god njen rad bio sofisticiran, Peretti je željela da bude demokratičan i individualistički. "Dizajniram za radnu djevojku", rekla je Peretti za People 1974. godine "Nije mi namjera ponuditi statusne simbole, nego ljepotu". Jedan od načina na koji je to učinila bilo je korištenje srebra pri kreiranju nakita za Tiffany, čime je proširila je definiciju finog nakita i stvorila je potpuno novu klasu kupaca, žena koje kupuju nakit za sebe.