Nekoliko francuskih dizajnera u proteklom je desetljeću stvorilo brendove za koje se vjeruje da mogu ili će moći uskoro konkurirati starosjediocima modne metropole svijeta, Pariza. Prvi je zasigurno Jacquemus koji je postigao najstrelovitiji uspjeh koji je u ovom poslu ikada zabilježen i sada već možemo reći da je to posve zasluženo jer iz kolekcije u kolekciju postaje sve inovativniji, a i dalje tako sebi svojstven. Ipak njegove komade počele su nositi doslovno sve influencerice i starlete koje si to mogu priuštiti čime su prirodno iziritirani pravi poklonici visoke mode.
Lemaire je s druge strane brend kojemu se to teže može dogoditi. Istina je da ima dobar rast u reprezentaciji u online prodaji čime i ekonomski, ali ipak se ne radi o eksplozivnoj popularnosti što mu svakako garantira i njegov suptilniji stil.
Christoph Lemaire izučio je svoj zanat praksom u Christianu Lacroixu, Yvesu Saint Laurentu i Thierryju Mugleru, a prvi put se istaknuo kada je došao na čelo Lacostea kao umjetnički direktor. Odstupio je 2010. godine samo kako bi preuzeo ulogu umjetničkog ravnatelja u Hermèsu. Najava da će Lemaire zamijeniti Jean-Paula Gaultiera u uglednoj francuskoj luksuznoj kući dočekana je kao iznenađenje u industriji, ali on je ubrzo ušutkao sve kritičare. Brend je pod njegovim vodstvom upario vlastito nasljeđe i Lemaireovu jednostavnost.
U Hermesu je ostao 4 godine, a onda se posvetio stvaranju vlastite modne kuće pod svojim imenom, u čemu mu se pridružila kreatorica Sarah Lin Tran. Iako je zadržano ime koje mu je dizajner nadjenuo kada je prvi put 1990. pokrenuo brend dvojac inzistira na timskom radu i ističu svoju kolektivnu energiju u stvaranju. Dosljedno se bez obzira na nove trendove drže vlastite estetike koju obilježava jednostavnost, praktičnost, elegancija i prirodna paleta boja: koraljne nijanse, maslinasto zelena, bež, siva i crna čije nošenje najčešće sugeriraju kroz modele na revijama u monokromnim kombinacijama.
S takvom lakoćom se odnose i prema marketingu pa ne ulažu u komade koji su prepoznatljivi u mjeri da bi bili neizbježni na nečijem Instagram profilu čime bi sigurno sebi priskrbili veliku popularnost, ali bi izgubili na unikatnosti i kvaliteti svog dizajna. Upravo sigurnost kako će njihov dizajn trajno ostati moderan jer nikada ni nije u osobitom trendu osigurava im trajnu vezu s klijentima koji kontinuirano kupuju kod njih.
Usprkos funkcionalnosti odjeće ne pristaju ni na puku utilitarnost pa se trude kroz detalje kao što je odabir dugmadi ili načinu šivanja doprinositi čistoj estetici koja nema realnu svrhu. Upravo taj balans izdvaja njihovu odjeću.
Nedavno održana revija u pandemijom istraumatiziranom Parizu posvećena je svakodnevnom životu o čemu svjedoči i njena lokacija. U četvrti Marais u školi za umjetnost modeli su prošetali pistom dok su ih s viših katova promatrali polaznici škole, a u pozadini se nije čula ubrzana glazba tipična za tjedan mode već zvukovi smijeha i uzvika djece u igri. Njihovi klijenti i jesu najčešće umjetnici, profesori, ali i roditelji koji ne kupuju nužno isključivo dizajnersku odjeću već s vremena na vrijeme investiraju u neki novi takav komad.
Od odjeće dominirale su hlače širokih nogavica s košuljama i jaknama iste boje te neizbježnim balonerima kojima brend iznenađuje u inovativnosti svake sezone. Savršeno izrađene kožne torbe i cipele sigurno će ponovno biti hit na Farfetchu kao i do sada, a dodatak klasičnijim komadima su bodiji koje su kombinirali uz suknje poluvisokog struka. Ne isključivo kod Lemairea primjetan je trend koji pomiče visinu hlača i suknji niže od visine struka gdje je bila do prije 10-ak godina.