Food fotografija, odnosno fotografiranje hrane, među najzahtjevnijim je vrstama fotografije. A ipak je jedna od "najsvakodnevnijih": gotovo svi smo bar jednom pokušali kamerom zabilježiti jelo koje nam se jako svidjelo. Rezultati su, međutim, rijetko zadovoljavajući. Osim ako znate trikove zanata. Mi ih ne znamo, ali smo pronašli ljude koji ih znaju. Jedan od njih je Vigor Klaić, koji se food fotografijom počeo baviti uz mamu, food blogericu Tatjanu Pastuović Klaić (za prošli nam je broj Stila dala dragocjene savjete za roštiljanje, praćene Vigorovim fotografijama).
Mama se, kazuje nam, jednog dana nakon snimanja požalila na kvalitetu fotografija, a on se ponudio pokušati i tako je sve počelo... Sad se food fotografijom bavi već dulje vrijeme i baš uživa u tome. Njegov rad je prepoznat, što mu je donijelo klijente poput Nestlea, Leda, Coca-Cole, Cromarisa i drugih, te, što je možda jednako važno, jako lijep osjećaj da se trud naposljetku isplati.
Vigor je samouk, škola su mu bili pokušaji, neuspjesi i sati provedeni u proučavanju videa o fotografiji i svemu što je vezano uz nju na YouTubeu. Sve je, govori nam, brzo pohvatao i razumio osnove, kako što funkcionira na aparatu i kakve rezultate daje, ali, ističe Vigor, vrlo je važno ići postupno i ne preskakati korake.
– Ako ne razumijete osnove i što koja postavka i vrijednost radi, onda je vrlo teško spajati stvari i ići dalje. Da biste se uopće počeli baviti time, morate savršeno svladati tri stavke, a to su shutter speed (brzina zatvarača, nap.a.), apertura (otvor blende, nap.a.) i ISO (osjetljivost senzora ili filma, nap.a.).
To su temelji od kojih gradite dalje i treba ih se savršeno razumjeti. A što se tiče opreme, za snimanje odličnih fotografija nije presudna skupocjena oprema, odlične se fotografije mogu postići i poluprofesionalnim aparatom, jer fotografiju određuju osoba i njezin stil, kako će uhvatiti svjetlo i kadar, a ne koliko košta fotoaparat. Upravo je tog ranga bio moj prvi fotoaparat, koji me savršeno služio nekoliko godina, a i dalje mi je sasvim dobar kada mi zatreba. Koristim Canon, mislim da je on najviše "user friendly" i jednostavniji za korišenje, pogotovo ako tek počinjete s fotografijom – poručuje nam Vigor.
Što se tiče osvjetljenja, dodaje, najviše mu odgovara prirodno svjetlo jer, po njegovu iskustvu, daje najbolje rezultate. Stoga fotografira uz prozor ili staklenu stijenu, gdje ulazi dosta prirodnog svjetla. Napredniji se mogu igrati s pozicioniranjem seta, snimanjem pod različitim količinama svjetla i sami tražiti svoj stil. Umjetno svjetlo je, smatra naš sugovornik, svakako nešto što zahtijeva više razumijevanja i truda, ali može dati odlične rezultate: u potpunosti je prilagodljivo pa njime možemo postići točno ono što želimo – samo ako znamo njime baratati, na primjer korištenjem veće reflektirajuće površine za difuziju svjetla, čime se simulira prirodno osvjetljenje. Nakon kratkog tečaja o osnovama fotografiranja, vraćamo se na temu food fotografije, Vigoru ujedno najdraže vrste fotografije.
– Food fotografija je miks puno različitih vrsta. Fokus nikad nije samo na jednoj stvari. Iako je hrana najbitnija, uvijek želite prenijeti i više od toga. Jako su bitne atmosfera i emocija koju možete prenijeti. Osim toga, svako jelo ili piće je specifično, ima svoje karakteristike. Neka su jela iznimno fotogenična i lako je raditi s njima, dok, s druge strane, ima i onih koji ničime ne odskaču. Pravi je izazov od nečega što na prvu ne izgleda posebno napraviti nešto posebno – smatra Vigor. Pitamo ga još i postoje li neke stavke na koje osobito treba pripaziti pri snimanju hrane.
– Ima jako puno faktora i stvari na koje morate paziti istodobno. Osobno se ne držim pravila i ne mislim da sve treba biti po knjizi, jer moje fotografije to svakako nisu. Više volim vidjeti fotografiju koja je s tehničke strane "krivo" odrađena, ali ću zbog nje nešto osjetiti, nego onu koja je snimljena po svim pravilima, a nema to nešto. Naravno, imao sam i ja svojih gafova ne poštujući ta pravila, ali sve je to učenje i na kraju krajeva napredak. Ne postoji gotov recept za odličnu fotografiju – zaključuje Vigor Klaić prepuštajući riječ našoj drugoj sugovornici, food stilistici Janji Benić.
Janju, koja stoji iza poznatog bloga i Instagram profila Janjolika, najprije pitamo kako se uopće postaje food stilist.
– U Hrvatskoj za sada nema škole za to, ali obično se time bave ljudi koji su svoje karijere započeli kao kuhari ili su bili na neki način povezani s pripremom hrane. U filmskoj i TV produkciji te prilikom snimanja reklamnih spotova, ako je riječ o manje zahtjevnim scenama, za hranu su najčešće zaduženi scenografi ili rekviziteri, dok se u scenama koje su ipak malo zahtjevnije angažiraju posebni timovi zaduženi za pripremu hrane i koji se onda samo time bave. Ja sam se tim poslom počela baviti sasvim slučajno tako što sam pokrenula svoj gastro-blog i ušla u taj svijet. Prije nekoliko godina pružila mi se prilika raditi na jednoj TV reklami i nakon toga ih se zaredalo još nekoliko – objašnjava nam Janja, dodajući kako se u posljednje vrijeme može pronaći sve više online tečajeva za stiliziranje hrane.
Najvažnija stvar pri stiliziranju hrane, upućuje nas naša sugovornica, jest pitanje hoće li se ta hrana ujedno i konzumirati ili će biti samo dio kadra. Za reklamne spotove u kojima se hrana ne konzumira, za stiliziranje se mogu koristiti i nejestive stvari, čak i kemikalije, meso se možda neće ispeći do kraja... Međutim, bez obzira na to hoće li se konzumirati ili ne, ističe Janja, kad se hrana stilizira s namjerom bilo koje vrste promocije najvažnije je učiniti je da izgleda primamljivo, svježe i sočno. Pri tome se stilisti služe alatima i trikovima, pomno paze kako će hranu posložiti i kakvo će posuđe odabrati...
– Ako se hrana stilizira za fotografiju, uvijek gledamo da nam je boja tanjura u kontrastu s bojom hrane, kako bi snimljeno jelo došlo do izražaja. Veće produkcije u svijetu čak imaju posebnu osobu samo za odabir posuđa i pribora (props stylist), a druga je osoba zadužena samo za stiliziranje namirnica na tanjuru (food stylist). Ti razni dodaci se koriste kako bi se dočarala određena scena; krpa je tu da se dočara scena iz svakodnevnog života, zelene grančice i začini su tu da se dočara okus jela... – navodi nam food stilistica, a mi joj upućujemo pitanje kako postići da hrana izgleda što primamljivije, nakon kojeg slijedi poprilično kreativan odgovor.
– Ponekad ćemo povrće i voće poprskati vodom, odnosno kombinacijom vode i glicerina ako se neće konzumirati. Kod pripreme mesa se jako mora paziti da se ne osuši i potamni pa se, primjerice, čim se ispeče prekriva plastičnom folijom ili se stavi u kupku od biljnog ulja sobne temperature – niže Janja te vrlo uviđavno preskače "prljave" trikove o kojima se svojedobno znalo pisati (i koje, uvjereni smo, ne odobrava): palačinke se umjesto javorovim sirupom prelijevaju motornim uljem, žitarice se prije ubacivanja u mlijeko premazuju ljepilom, u burgere se ubacuju komadići spužve, u čaše se, prije ulijevanja piva, kapne malo sredstva za pranje posuđa, a savršeno oblikovane ukrase od šlaga "glumi" – pjena za brijanje.
Pitamo Janju kako postići još jedan važan faktor – prepoznatljivost.
– Dosta nas traži inspiraciju na društvenim mrežama pa se ponekad stilovi ponavljaju i setovi nam svima postaju preslični. Zato je ponekad bolje malo promatrati svijet oko sebe i unutar sebe, a ne baš uvijek tražiti inspiraciju na Pinterestu – primjećuje naša sugovornica, te nam za kraj priznaje kako nju samu najviše privlače fotografije na kojima je hrana u krupnom planu, komponente jela se jasno vide i izgledaju sočno, dok popratni sadržaj nije prebogat. Takve je fotografije, smije se, pozivaju da "uroni" u tanjur, a to bi svima koji snimaju hranu i trebao biti cilj.
Pratite Stil i na Instagramu!