Završila je i druga sezona The Boysa, po mnogima najbolje serije o superherojima, a dojmovi su nam u najmanju ruku pomiješani.
Pokvarene korporacije, korumpirani političari i naivno i inertno društvo već su dobro poznati motivi filmova, serija i stripova, a ako tu dodamo i klišejizirane borce protiv sustava koji su opterećeni svojim mučnim životima i koji imaju osobne motive za borbu protiv establišmenta, dobijemo već mnogo puta viđenu radnju.
No ono što je Boyse udaljava od takvog stereotipa (pogotovo u prvoj sezoni) je prvenstveno groteskan i na trenutke namjerno parodičan prikaz likova i situacija u kojima se oni nalaze. Također, izrugivanje društvu temeljenom na konzumerizmu baca se gledateljima u lice i kada je to potrebno i kada nije, što također daje jednu drugu dimenziju seriji, onu koja nadilazi koncept „igrane serije” i pokušava komunicirati s gledateljima.
Ta „agresivna” interakcija s krajnjim potrošačima sporadično se ogleda i u drugim segmentima, pa tako likovi ponekad naizgled probijaju „četvrti zid” i usmjeravaju svoje emocije i poruke (uglavnom one negativne i zlobne) nama.
„Touch” Setha Rogena, koji je jedan od producenata serije, najviše se ogleda u crnom humoru koji je sveprisutan, dok tarantinovski eksplicitni prizori nasilja seriji daju stripovske obrise, što i jest u duhu Boysa, koji u originalu i jesu strip.
I tu dolazimo do glavne razlike između prve i druge sezone. Dok je u prvoj naglasak na glavnu temu u čijoj su „službi” sve ostale podradnje i likovi, druga sezona razvija radnju u više smjerova i tek sporadično održava smjer u kojem se serija kreće, a koji je bio glavni pokretač u prvoj sezoni.
To onda dovodi do zaključka da druga sezona nimalo ne zaostaje za prvom ako ste i inače ljubitelj stripova i superheroja, ali ako baš i niste, razlika će vam biti osjetna.
Ako su vas Boysi zainteresirali zbog tema kojima se bave, a koje su u velikoj mjeri metafora za trenutna zbivanja u svijetu, veliki broj scena i podradnji djelovat će vam nepotrebno i ponekad naporno, ali činjenica da serija u nijednom trenutku u suštini ne skreće s teme, dovoljna je da pogledate drugu sezonu i vjerojatno ostanete vjerni i u trećoj, koja je već naručena. S druge strane, najavljeni spin-off vjerojatno vam neće biti privlačan.
Bilo kako bilo, The Boys se i u drugoj sezoni nastavlja baviti društvenim pitanjima koja su u današnje vrijeme, u kojem razvoj tehnologije malo-pomalo briše granice morala i zdravog razuma, možda važnija nego ikada. Kolika je cijena „sigurnosti” koju nam pružaju vladajući, koje su uopće namjere onih koji upravljaju našim životima i što se krije ispod slike koju nam svakodnevno serviraju? Serija ne odustaje od tih, ali i mnogih drugih pitanja, samo što su ona u drugoj sezoni u drugom planu.
Ne može se reći da serija ima pucnjeve u prazno, već bi bolje bilo reći da previše metaka ispaljuje u svaku metu koje se uhvati, što može zasmetati onima koji su krenuli gledati seriju i ostali joj vjerni zbog tema kojima se bavi, a ne zbog radnje i likova kao takvih.
Stoga je druga sezona ipak korak unatrag u odnosu na prvu, ponajviše zato što nas stalno mora podsjećati na ono što želi reći, dok je u prvoj to bilo jasno od prve do posljednje minute.