Zendayin trijumf u kategoriji najbolje glumice na ovogodišnjim Emmyjima skrenuo je pozornost šire javnosti na odličnu seriju "Euphoria", koju smo na ovome mjestu stavili na listu najboljeg od televizije 2019. godine.
Mlada glumica, zapažena po ulogama u novim filmovima o Spider-Manu, gurnula je u drugi plan znatno iskusnije i poznatije kolegice, kao što su Laura Linney ("Ozark 3"), Olivia Colman ("The Crown 3"), Jennifer Aniston ("The Morning Show") i Sandra Oh ("Killing Eve 3").
Njezina pobjeda trebala je biti idealna najava druge sezone, i bila bi u nekim drugim uvjetima. Nažalost, korona je poremetila snimanje planiranog sezonskog nastavka "Euforije", ali HBO, Zendaya i kreator Sam Levin odlučili su fanove serije darovati do kraja ove godine barem s jednom 55-minutnom epizodom, prigodnim božićnim specijalom naslovljenim "Euphoria Part 1: Rue".
Prva od dvije ekstra epizode netom je puštena (druga, "Euphoria Part 2: Jules", na rasporedu je sredinom sječnja), a snimljena je tijekom pandemije i "lockdowna", što je i vidljivo u reduciranom broju likova i svedenoj lokaciji.
"Euphoria Part 1: Rue" valjda je prvi u takvim uvjetima snimljeni TV materijal koji se emitirao. Neobično je vidjeti samo dvoje likova i jednu statistkinju, posebice u seriji napučenoj karakterima. Međutim, Levin je kreativno doskočio problemu i okrenuo stvar u svoju korist, snimivši ogoljeni i otrježnjujući nastavak (s)ekscesne serije koja je počivala na nekima od najimpresivnijih vizualnih parada i stilizacija kad je moderna televizija u pitanju.
Početak epizode sugerira da smo na starome terenu. Rue (Zendaya) i Jules (Hunter Schafer) nalaze se u spavaćoj sobi, ljube i maze. Jules odlazi i tad je jasno da je sve bila Rueina fantazija, odnosno zamišljaj što bi bilo da je pobjegla s transrodnom djevojkom na kraju prve sezone.
Naime, Rue se, baš na Badnjak, nalazi u restoranu sa svojim sponzorom Alijem (Colman Domingo), nakon što se opet okrenula drogi bez Jules. "Droga je jedini razlog zbog kojeg se nisam ubila", priznaje Rue, a Ali joj govori da je trijeznost najjače oružje.
Do kraja epizode kamera neće napuštati restoran i skidati pogleda s njih dvoje, ako ne računamo kratak pogled uperen u konobaricu. Kamera će biti statična, neće raditi nikakve piruete, samo promatrati razgovor dvoje grešnih, nesavršenih ljudi o ovisnosti, depresiji, gubitku, životu.
Levinson u tome umije pronaći dramsku poeziju i dati Zendayi i Domingu prostora da prodišu likove, nagnati gledatelja da zaboravi kako gleda dvoje glumaca dok oni izgovaraju napisane rečenice do kraja serije, otvorenog za daljnje nastavke koje vrijedi iščekivati. "Euforija" i u "krnjem" izdanju pokazuje kako je to biti tinejdžer i mnoge (slične) serije ostavlja u sjeni.