U nedjelju će se na BBC-ju početi prikazivati novi projekt Stevea McQueena, film "Lovers Rocks", dio njegove antologijske serije Small Axe koja istražuje sudbine tamnoputih Britanaca tijekom 60-ih i 80-ih. Premda je mnogima prva asocijacija na Lovers Rock antologijski album Sade Adu, pojam zapravo ima drugo značenje.
"Lovers Rock" priča izmišljenu ljubavnu priču o romansi koja se rađa na privatnoj zabavi na kojoj uzvanici plešu uz zvuke rocka, bluesa i reaggea, što čini njegov soundtrack izuzetno zanimljivim svima koji vole glazbu iz druge polovice prošlog stoljeća. Od I'm So Sorry Carroll Thompson do Caught You In A Lie Louise Mark iz 1975., niže se hit do nostalgičnog hita, no možda je najzanimljivija scena sa spomenute zabave u kojoj se uzvanici njišu uz slatke zvuke hita Janet Kay iz 1979, Silly Games, a kad pjesma završi, još punih pet minuta pjevaju a capella.
Prema riječima redatelja McQueena, do te je izvedbe došlo potpuno spontano. McQueen opisuje "Lovers Rock" kao "svoj mjuzikl" i nada se, kako je izjavio najavljujući projekt, da će među mlađim gledateljima nadahnuti novu eru takvih blues zabava.
No nismo objasnili što je Lovers Rock, premda je do sad vjerojatno već jasno. Riječ je o glazbenom pravcu najzastupljenijem među karipskim imigrantima u Londonu 1970-ih, naglašeno romantičnog ugođaja, kako po pitanju tekstova, tako i po pitanju glazbe.
Korijeni su mu u reggeu, no za razliku od izrazito politički osviještenog rastafarijanskog pravca, ovaj o tim pitanjima progovara suptilno. Najpoznatiji predstavnici ovog žanra su Ken Booth (Everything I Own), Boris Gardiner ( I Wanna Wake Up With You), Down Penn (You Don't Love Me) i Carroll Thompson, znana i kao "kraljica Lovers Rocka".