StoryEditor
Hajdukglava u balunu

Poniranju Hajduka još se ne vidi kraja: svi su se hvatali posla u najboljoj namjeri, vjerovali da mogu, da bi shvatili kako ne znaju

22. rujna 2020. - 21:40
Paun Paunović/Cropix

Može li se na temelju starta Hajduka u novu sezonu, dakle, poslije tek nešto više od mjesec dana, odnosno svega pet odigranih utakmica, četiri u prvenstvu i jedne u Europi, procijeniti mogućnosti splitskih „bijelih“ ili bi se takvo predviđanje pretvorilo u promašaj obzirom da je sezona preduga, da su na stolu još uvijek sve šanse za uspješniji rasplet od onoga iz prošlog izdanja. A minula sezona je bila baš Bože sačuvaj, najlošija u posljednjih tridesetak godina splitskog kluba: peto mjesto u prvenstvu, eliminirani u osmini finala kupa Hrvatske i u prvom pretkolu kvalifikacija za Europsku ligu.

Na Poljudu, ako ništa drugo, cvate optimizam, jer kad se prate objave iz PR-radionice „bijelih“ stalno izgleda: evo sad će krenuti, sad će početi s nizanjem sve boljih igara i pobjeda, ma evo, napokon će doći do nezapamćenog niza uspjeha „bijelih“. Sasvim je logično da se s nadom u bolje sutra i prekosutra, pa sve do zimske stanke i dalje do slijedećeg ljeta, slika razvoj kluba. Uostalom, brigada faca u agitpropu Hajduka zato je i angažirana, plaćena…

Međutim, odavno su ta pozitivna slikanja obična varka, privid, opsjena, moglo bi ih se tretirati kao pandan Potemkinovim selima. Jer po brojnim objektivno prijatnim manifestacijama, predstavama i akcijama zaista bi neki, u prvom redu zaluđeni fanatici, mogli zaključiti kako su postavljeni pravi temelji uspješnog kluba.

Hajduk je u novu sezonu startao cotavo, šepajući, barem kad je u pitanju prvenstvo, dok je na europskoj sceni ostvario pozitivan, ipak očekivani rezultat plasmanom u treće pretkolo kvalifikacija, što baš i nije bio neki zahtjevan zadatak. Ostaje, barem što se tiče Europe, mala, minimalna nada, da će ova momčad Hajduka izvesti podvig svih podviga, najveću senzaciju otkako „bijeli“ sudjeluju u europskim kupovima, a to je da u Istanbulu u jednoj nokaut utakmici eliminiraju Galatasaray.

Što se tiče prvenstva Hrvatske, premda je odigrano svega pet kola (minus Jadranski derbi na Rujevici) ipak se već sada može prognozirati da će se nastaviti kuburenje „bijelih“, kako s igrom tako i s rezultatima. Šteta je tolikog zaostatka, šest bodova za vodećim tandemom Dinamom i Goricom, koji su baš u prošlom kolu manifestirali svoje slabosti, pa se pokazalo da zagrebački „modri“ nisu moćni kao prošle sezone, da ni drugi klubovi nisu imuni od, nazovimo tako, jeftinih gubitaka bodova, da se može naslutiti da će Osijek pod vodstvom trenera Nenada Bjelice ipak igrati jaču ulogu u borbi za vrh, te da će se realniji odnosi četiri hrvatska kluba moći ocijeniti kad završe njihove avanture na europskoj sceni (vjerojatno će jedino Dinamo nastaviti u grupnoj fazi Europa lige) i kad se Hajduk, Rijeka i Lokomotiva, naravno uz Osijek, usmjere na HNL.

Bez obzira na probleme s koronom, koja je izmučila  svjetski sport, onako objektivno najviše Hajduka i to isključivo na račun hendikepa da splitska momčad nije mogla uživati potporu svojih navijača, ipak se očekivalo znatno bolje od „bijelih“.

Navijači Hajduka, ogromna većina, osim onih fanatično zaluđenih i zaslijepljenih, shvatili su da se tu i tamo može zalomiti vrijedna pobjeda kao ona u Gradskom vrtu protiv Osijeka, ali da od mirakuloznih serija nema baš ništa. Ovo što se dogodilo na Poljudu od kraja prošlog prvenstva ne može se drugačije tretirati nego kao pravo rasulo. I to na svim razinama, u svakom pogledu, osim, treba ponoviti, niza popratnih manifestacija u režiji PR službe i navijačkih akcija u slavu Hajduka.

Ono što je bolno za poklonike bijelog dresa to je spoznaja daljnjeg neumitnog srozavanja ugleda Hajduka. Dovoljno je ustanoviti da je Hajduk faktično bez uprave, da je struka podbacila, da je igrački kadar slabašan i što je najtragičnije, premda se svim silama nastoji pumpati optimistične note, ovom poniranju „bijelih“ ne vidi se kraja.

Zaokreta nema, niti će ga biti. Tko su ti ili taj, koji je u stanju izvući klub, postaviti ga na zdrave noge? Čiji je, uopće, to zadatak? Ima li šanse da se osnuje neki odbor spasa Hajduka? Svi ovi, od ideologa iz udruge Naš Hajduk preko serije nadzornih odbora do klupskih funkcionara hvatali su se posla u najboljoj namjeri, vjerovali su da oni to mogu, da bi shvatili kako nisu u stanju, kako ne znaju…

U par navrata sam povjerovao u mogućnost postupnog uspona, posebno kad su se dogodile posljednje personalne promjene kao što je povratak Marina Brbića za predsjednika, angažman Bore Primorca u školi nogometa, pogotovo preuzimanje struke od strane Igora Tudora. Bila je to još jedna fatamorgana. Opet ništa, zero, arija kako bi kazali u Splitu. 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

24. rujan 2020 21:53