Četiri godine bez Ive Brešana, nezaboravnoga književnog barda. Malo je tko zaboravio toga majstora pisane riječi trogirskog prezimena, koji je rođen u Vodicama, gotovo cijeli život proveo u Šibeniku, a umro u Zagrebu 3. siječnja 2017. Nije lako pisati ni o svom gimnazijskom profesoru, s kojim sam poslije fakultetskih dana brzo prešao na "ti". Ponajviše zbog toga što nas je spajala ljubav prema Šibeniku te vječna želja za šibenskom (dalmatinskom) zajebancijom, a koja je rodila i posebnim nadimcima.
John Michel
Brešan je moje ime i prezime preveo na engleski u John Michel, a ja sam ga obično oslovljavao s "Oj, Ivane, mili rode". Po uzoru na staru izvornu dalmatinsku pismu.
Dvojicu zakletih Šibenčana je, vjerovali ili ne, dodatno zbližio pokojni beogradski novinarski bard Aleksandar Tijanić. Zamolio me da Brešana u tjedniku "Vreme" obranim od žestokih napada pričuvnih vojnih starješina opštine Voždovac, koji su ga razapeli u medijima zbog "Pojave Isusa Krista u VP 2507", kako se zvalo književnikovo djelo. Nisam se trebao posebno truditi u tom tekstu, jer Brešan je imao uvijek isto, spremno objašnjenje, kad ga je bivši ili sadašnji režim optuživao za komediografsko izrugivanje slabostima sustava.
– To što pišem nisu komedije. To je mračna i turobna slika života, samo uvijena u smiješne situacije – nerijetko je zborio najbolji hrvatski komediograf.
U privatnim društvima nerijetko je pričao upravo "štos" iz jedne beogradske vojarne, gdje se rado družio sa Splićaninom Stipom, koji nije baš razumio rječnik majora KOS-a kad je vojnicima prijetio "da se ne smiju družiti sa sumnjivim licima, pa ni prostitutkama, jer su to sve potencijalni špijuni". A kad je Stipe jedne večeri malo zakasnio u vojarnu, slijedio je ovakav dijalog:
Major: – Zašto, bre, vojniče docniš?
Stipe: – Krenija sam, šjor major, na vrime, ali sam putem sreo jednu prostitutku ili, kako mi kažemo, kurvetinu.
Major: – Jesi li je ignorisao?
Stipe: – Jesam, tri puta!
Zbog praznovjerja Brešan je od 28. godine, kad je stvorio "Hamleta iz Mrduše Donje", cijeli život pisao na starom, žutom, plastičnom stolu. Naime, dvije ranije drame, napisane u materinoj kužini, bile su mu odbijene, neprihvaćene, pa je vjerovao da mu žuti stol donosi sreću.
Praizvedba za Tita
Brešanov "Hamlet" je najizvođenije hrvatsko djelo u inozemstvu, ili preveden je na devet jezika. "Hamletova" druga domovina je Poljska, gdje je prikazan u čak 10 kazališta. Predstava je, međutim, najkasnije prikazana u njegovu rodnom Šibeniku. Razlog: jedan se šibenski prvoborac – komunist prepoznao u tom djelu, pa je godinama prijetio da će baciti bombu na binu, ako "Hamlet" stigne na daske šibenskog kazališta.
Nije samo taj komunist prijetio Brešanu i "Hamletu". Istaknuta kritičarka Mira Boglić udarila je po autoru i djelu iz svih oružja. A spremala se praizvedba filma u pulskoj Areni. Brešan je, pomalo prestrašen, otputovao u inozemstvo, ali se istodobno pobrinuo da film prije Arene dospije na Brijune. Do Josipa Broza Tita.
– Film je jako dobar. Naše socijalističko društvo ne treba bježati od kritike – kazao je Tito novinarima. Bio je to signal Brešanu da se vrati kući, a Miri Boglić da prijašnje napade pretvori u hvalospjeve "Hamletu".
Osim pisanja, Ivo Brešan imao je još jednu strast. Pješačenje Velebitom, Dinarom i drugim, manjim dalmatinskim planinama. U ljetnim lutanjima mu je nerijetko pravio društvo Ivica Kitarović, svekar bivše predsjednice. Samo je kratko Ivo vozio svog "fiata", koji je loše održavao, pa je morao pretrpjeti "štos", kojim su ga kao pitanjem zatekla neka djeca kad su vidjela prašnjavu krntiju parkiranu na šibenskoj Poljani.
– Barba Ivo, jeste li vi ovaj auto sami izradili ili vam je netko pomogao? – zapitali su šibenski mališani velikog književnika. Kako je Brešan bio uvjeren da je djecu na to pitanje nagovorio autor ovih redaka, bio to jedini trenutak kad se malo naljutio na mene:
– Ovaj put si Sir John Michel malo pretjerao!
Brešan je bio posebno raspoložen za vrijeme trajanja Međunarodnog festivala djeteta u Šibeniku. U njegovoj zajebanciji guštali su Pero Mioč, Luko Paljetak, Mladen Bjažić, Pajo Kanižaj, Mate Gulin... – istaknuta hrvatska kazališna imena.
Silno se varaju oni koji misle da Ivo Brešan nije bio istinski domoljub, jer on je uniformu umjetničke čete odjenuo već 1991. No, jednako je nesporno da je bio ateist, pa otud jedna od najgrezijih šibenskih zajebancija, kojoj je kumovao stari i duhoviti glumac Mate Gulin. Kad su za blagdan sv. Nikole u Šibenskom kazalištu pričali o darovima, Mate je upitao Brešana: "Što je tebi, Ive, donio sveti Nikola?" I dobio grub, ateistički odgovor: "Što mi je donio, kad ga nema, dobija sam ku..c."
A Mate ga je zaskočio: "Normalno je da si dobio ku..c kad si na prozor umjesto čizme stavio guzicu!"
Skini gaće
Ako ostavimo svima dragu dalmatinsku zajebanciju po strani, Brešan je u svoje 23 drame, 12 romana i drugih djela stalno bio razapet između naglašenog kozmopolitskog pristupa njegove pokojne supruge Jele Godlar i svakodnevnog dalmatinskog ruganja, posebno obojenog nadaleko poznatim šibenskim humorom i cinizmom, koji je naslijedio od svoje majke Vice Paić, rođene u staroj šibenskoj gradskoj jezgri.
Zato je tekst možda najbolje završiti porukom koju je prije spavanja majka Vica ostavljala mladiću Ivi, koji se kasno vraćao iz noćnog, ljetnog đira. Zbog bojazni da će on, prilično nespretan kod spremanja jela, posebice jaja, šporkati bile, litnje gaće. Na duhovitoj, dvosmislenoj poruci je pisalo: "Ive, kad dođeš kući, odmah skini gaće da bi lakše pofriga jaja!"
NISU GA HTJELI - Nikad član HAZU-a
Gotovo nevjerojatno zvuči da Ivo Brešan, unatoč silnim uspjesima, nikad nije primljen u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti. Pritom se varaju oni koji drže da je riječ o političkim igrama. Naprotiv, iako nisu bili baš na istim političkim valnim dužinama, Brešana je u članstvo predložio Dalmatinac Ivan Aralica. No, naišao je na neprihvatljiv zid onih koji nisu bili ni plodni ni duhoviti kao šibenski velikan.
SIN VINKO PITA: Di mi je ćaća u 'TV kalendaru'?
Iako ga već četiri godine nema među živima, Ivo Brešan "živi" svugdje. Ne samo u našem sjećanju. Na kazališnim daskama, u televizijskim serijama, filmovima... Samo ne i u "TV kalendaru" HRT-a.
– Ako bismo tražili tragove mog ćaće u toj emisiji, onda se on nije ni rodio ni umro. No, varaju se oni koji Ivino izostavljanje povezuju s nekim ideološkim prijeporima. U pitanju je površnost urednika. Da ne kažem neku drugu, težu riječ – izjavio je ne tako davno Ivin sin Vinko.