Da nas prije niti mjesec dana nije napustio povjesničar umjetnosti Toni Horvatić, ove srijede bi otvorio izložbu Vojina Hraste, "Prije početka, nakon završetka ručka“.
Toni bi napisao i jedan od svojih jedinstvenih predgovora. Kako naš neprežaljeni prijatelj više nije tu, Vojin mu je posvetio izložbu koja će ove srijede u 19 sati biti postavljena u Salonu Galić, pandemijski, bez službenog otvaranja.
Izložba je u Split došla nakon što je početkom prosinca bila postavljena u zagrebačkoj Galeriji SC.
Hraste nam je tada rekao kako je izložba nastala u zadnje dvije godine i da uglavnom mapira neke dnevne rutine koje se tiču hrane i pića. Izbor naslova objasnio je odnosom prema uobičajenoj roditeljskoj rečenici uoči objeda – nemoj prije ručka (nešto jesti)!
U skladu s time, ono što će posjetitelji vidjeti u prostorima Galića autobiografski su i asocijativni elementi autora; Vojin je spominjao oblak s vječnom fontanom vina, ostatke pizze, konzerve piva, elemente spomenika Vojina Bakića s Petrove gore u mini mjerilu...
"Dekonstrukcijom vlastitog umjetničkog procesa, pokušavam mapirati svoj umjetnički integritet", objašnjava, uz napomenu kako ga izložena djela insceniraju kao “integralno biće“ u svojoj povezanosti s asocijacijama i stvarima koje su utjecale na formiranje njegova likovnog jezika.
Vrijeme udvajanja
- Ti su utjecaji predstavljeni kao izbor elemenata/ figura iz galerije općepoznatih i opće dostupnih "ikona" složenih da kao cjelina tvore jedan novi likovni imaginarij. Izbor ikona temelji se na poziciji suvremenih “mitova“ koju kritički preispitujem u eksperimentu samodefiniranja - napomenuo je.
- Često se tako dogodi da se opća energija kanalizira, istopi i napuni, ali nije mi bila želja baviti se koronom. O.K, ima tu neke pseudokršćanske simbolike, ali opet izvrnuto na neki način – rekao nam je tada uz smijeh Hraste na upit koji suvremeni "mitovi" danas određuju njega i njegove studente na ALU u Zagrebu.
Prema njegovom viđenju, nalazimo se u vremenu udvajanja korisnika i tvorca, pa je "izložba možda izraz krize postkapitalističkog umjetnika koji pretendira na radikalnost, beskompromisnost i avangardnost, u uvjetima u kojima je umjetnik pod pritiskom konzumenata takozvane čiste umjetnosti“.
