“Šta ne razumiš?”, upitao bi tako otresito da je vama bilo neugodno, da biste se pokajali što ste ga pitali zašto dupin iskače iz haube Citroëna, otkud psu dalmatincu pegla umjesto glave i što uopće u njegovim slikama traže sve one kokoši, kosturi, parobrodi, cepelini, trube, hobotnice i čekići?
Bio je nevjerojatna osoba. Zapanjujućom je crtačkom vještinom stvarao čudnovate, enigmatične prizore, upisujući u njih mnoštvo značenja, pozivajući se katkad na nešto vrlo osobno, što niste mogli znati jer je postojalo samo u njegovoj glavi, jer je on to sanjao, i u isto se vrijeme ljutio što ste takva neznalica i cukun da ne kontate što je on htio reći. Napokon ste ga sasvim prestali pitati, ili se žaliti da njegov izraz nije jednostavniji, izravniji, razumljiviji, piše Ante Tomi...