Kad su posrijedi dalmatinski romanopisci, ni za tročlani oporbeni klub u (ma što nacionalnom: ma ni u regionalnom!) parlamentu ne bi se moglo sastaviti njih trojicu ili troje, što bi otočnu prozu reprezentirali dostojnom nazočnošću. Onaj koji bi zacijelo bio predsjedavajući takvom fantomskom, a možda i stvarnom deputatskom tijelu – kao reprezent života i interesa škojske čeljadi – bio bi svakako Jure Franičević-Pločar.
Lanac od njegovih ukupno sedam romana (što čini čudnovatu lepezu od sakrosanktnih sedam smrtnih grijeha, preko bajkovitih sedam patuljaka ili sedam kozlića, pa sve do poganih sedam sekretara SKOJ-a ili, nedajbože, estradnih iz susjedstva "Sedmorice mladih"), korespondira s kolajnom od sedam pjesničkih zbirki na standardu koje je tiskao za života. To je i...