StoryEditor
Film & TVRADIJE SET, NE ZOOM

Korona je za domaću kinematografiju više trčanje s preponama nego uobičajeni maraton: filmovi trenutačno idu ‘na garburu‘, ali snimanje ne smije stati

Piše Marko Njegić
19. siječnja 2021. - 20:45
Snimanje filma 'The Unbearable Weight of Massive Talent' na cavtatskoj rivi, s Nicolasom Cageom i Pedrom PascalomTonci Plazibat/Cropix

U Pirovcu je završeno snimanje debitantskoga dugometražnog igranog filma "Garbura", scenarista i redatelja Josipa Žuvana, o "dvojici 12-godišnjaka koji žive u makadamskom naselju, a glavna im je zabava paliti karabite, to snimati i staviti na internet nadajući se da će imati milijunske preglede poput drugih youtubera".

Nesvakidašnja lokacija snimanja (Pirovac) i aktualna tema (petarde + YouTube), nema što. No, ključno u vezi ove nedavne vijesti jest da je "Garbura" snimana uz stroge epidemiološke mjere. Korona je poremetila i hrvatski film, ali snimanja ne smiju stati, kako u svijetu, tako i kod nas, unatoč nikad većim izazovima.

I pričekat će 'Zora'

– Snimanje filma je općenito težak i mukotrpan posao, prepun problema i izazova. Snimanje za vrijeme globalne pandemije otežava cijelu situaciju deset puta. Maraton odjednom postaje trčanje s preponama. Članovima produkcijskog tima bilo je najteže jer su nama trebali osigurati uvjete za nesmetani rad.

Epidemiološke mjere shvatili su jako ozbiljno. Imali smo dvije osobe koje su cijelo vrijeme nadgledale provodi li svaki član ekipe pojačanu higijenu ruku, distancu, nošenje maski te im je po nekoliko puta mjerena tjelesna temperatura. Na putu do seta ekipa se vozila najviše po četiri člana u jednom kombiju.

Svatko tko je dolazio izvan ekipe bio je na licu mjesta testiran brzim antigenskim testom. Imali smo dežurnu medicinsku sestru koja je uzimala briseve. Svi su u ekipi bili vrlo disciplinirani i mislim da nas je to spasilo od zaraze – otkrio nam je Žuvan i skrenuo pažnju na to da mjere nisu utjecale na "Garburu".

– Ništa kreativno nisam mijenjao zbog pandemije. Sve što sam planirao snimiti napravio sam na način na koji sam želio napraviti. Čovjek se na sve stvari navikne, pa i na mjere, ali najteže se bilo naviknuti na osjećaj da se nakon svakog dana snimanje može prekinuti ako se netko zarazi.

To bi dodatno zakompliciralo situaciju, pogotovo jer neki glumci imaju dogovorena snimanja i nakon ovog projekta. Jedan od članova ekipe zafrkavao se da je ovo najzdravije snimanje na kojem je bio. Nikad nije konzumirao više vitamina i dulje spavao, jer nikakvog drugog sadržaja nije bilo.

Takav rigorozan režim ti čak i pomogne da se svi članovi ekipe više fokusiraju na projekt. Imali smo uhodani princip koji je funkcionirao do samoga kraja. Cijela ekipa bila je izolirana u hotelu, a svatko s kime bi dolazili u doticaj morao je biti testiran. Svaki statist koji je prošao u trećem planu bio je testiran. Ekipa nije imala problema s pridržavanjem mjera jer su cijelu ovu nesretnu godinu proveli pod maskama, pa su na snimanju već bili uhodani.

Imao sam sreću što se produkcijski tim na čelu s Anom Grbac i Hrvojem Habekovićem izvrsno nosio sa svim tekućim izazovima, tako da nitko od kreativnog dijela ekipe nije osjetio nikakva ograničenja u svom radu. Snimili smo film u teškim uvjetima, ali u jako dobroj atmosferi. Mislim da se prisutnost pandemije neće primijetiti u konačnom proizvodu – smatra Žuvan.

Iskusna, nagrađivana producentica Ankica Jurić Tilić ("Zvizdan", "Ne gledaj mi u pijat") također je svjesna otežane situacije ne samo u svijetu filma.

– Teško da ima poslova koji nisu postali težima u ovo vrijeme opreza, socijalne distance i ograničenja. Moram zapravo reći da trebamo biti zadovoljni što uopće možemo raditi. Snimanja su, naravno, otežana, ali dobro je da ih uopće ima. Mislim da su filmski radnici općenito vrlo disciplinirana grupa i s te strane mjere nije bilo teško provoditi, ali neprekidna napetost i bojazan da će se netko razboljeti svima nam je postala svakodnevica, i na poslu i izvan posla, i s time se teško nositi.

Probijali smo se kroz 2020. od jednih do drugih radijskih vijesti i stvarno se nadam da 2021. neće biti takva. Vjerujem da ćemo se puno lakše nositi s ekonomskom krizom nego s ovim strahovima vezanim uz pandemiju i nadam se da će joj vrlo skoro doći kraj – kaže nam Jurić Tilić, koja još ne zna kad će "Zora", nastavak "Zvizdana", imati hrvatsku kinopremijeru nakon svjetske u Talinnu.

"Zvizdan" je bio, za jednu dramu, priličan kinohit s 40.000 gledatelja, stoga Jurić Tilić ide tragom producenata američkih blockbustera i čuva "Zoru" kad tajming bude bolji.

– Ova pandemija koja je zahvatila cijeli svijet donijela je velike promjene i podignula visoke prepreke kada je film u pitanju općenito, tako da kod nas situacija nije ništa drukčija nego što je i u cijelom svijetu. Najviše su stradali kinoprikazivači, odmah za njima distributeri i prodajni agenti, a zajedno sa svima njima i mi koji plasiramo filmove.

Ovo je vrijeme neizvjesnosti i, jednako kao sve djelatnosti, naša djelatnost nekako pokušava plivati uzvodno, a struja nas nosi nizvodno. Nezahvalno je raditi planove, oni ovise doslovce o dnevnim situacijama. Uhodani sustav se urušio i trebat će vremena da se rehabilitira i samo se možemo nadati da će iz krize izići bolji.

"Zora" je jedan od naslova koji su, eto, trebali pred publiku, ali još nije došla do nje. Ne znam kada ćemo u kinodistribuciju. Imali smo je namjeru pažljivo planirati, i ovdje i u Italiji koja nam je zemlja partner, a pažljivo planiranje je, nažalost, u ovim uvjetima nemoguće – sliježe ramenima Jurić Tilić.

Najgore je mladim autorima

Slično razmišlja i mlada Maja Gros, izvršna producentica Juričanova "Kumeka", koja je producirala i posljednji film u kojem je glumio Ivo Gregurević, "Sahranu", a dok čeka premijeru "Carpe Diema", redatelja Filipa Lizatovića, s Lanom Barić i Stojanom Matavuljem, radi s Nebojšom Slijepčevićem na nekim projektima koji izlaze iduće godine.

– Pandemija je pogodila samu srž ljudskih života, a time i produkciju hrvatskog filma. Od potpunog zatvaranja i nemogućnosti snimanja do brzog oživljavanja industrije i održavanja na aparatima, morali smo se prilagoditi uvjetima. Brojni projekti su se uspjeli producirati, samo je pitanje uz kakve posljedice.

Uvjerena sam kako ćemo u sljedeće dvije godine na velikim platnima imati priliku gledati hrvatske dugometražne filmove, ali ćemo svakako ostati zakinuti za mlade autore i studentske radove u vidu kratkometražnog filma. Pandemija je na njih najviše utjecala i kultura će time ostati osakaćena – govori nam Gros i opisuje kako stvari stoje na filmskom setu.

– Snimanja i setovi za vrijeme korone nose nove izazove. Novim uvjetima trebaju se prilagoditi financijski, logistički i ljudski resursi. Ne samo da se producenti bore sa zatvaranjem financijske konstrukcije i novonastalim troškovima testiranja i opreme, stalnim izmjenama operativnih i logističkih planova radi izmjena regulativa i bolesti unutar ekipe, već se bore za dobrobit i zdravlje svojih suradnika.

Najveća prijetnja je bolest koja se, unatoč svim poduzetim mjerama na setu, a brojne su, može proširiti brzinom vatre i paralizirati i obustaviti cijelo snimanje. Pozitivna strana je da postoje regulative koje nam dopuštaju snimanja, makar i u novim uvjetima koji često ne odražavaju standarde struke – veli Gros.

'Stric' u samoizolaciji

Ipak, snimanja idu dalje kod nas, a jedno od prvih idućih dogovoreno je za proljeće – dugometražnog filma "Stric", u režiji Andrije Mardešića i Davida Kapca.

– David i ja smo počeli rad na filmu, koji smo skupa i napisali, još prije pet godina. Kad smo napokon s financijske i kreativne strane bili spremni krenuti u rane pripreme, u proljeće 2020., morali smo ući u karantenu. Tako je film koji je trebao krenuti u snimanje ove jeseni odgođen za proljeće 2021. godine.

Vrijeme smo iskoristili tako da smo, na primjer, dio castinga radili tijekom ljeta, u pauzi između dva vala. Dobar dio dogovora s kreativnom ekipom odrađivali smo ove jeseni preko Zooma – prisjetio se Mardešić i istaknuo da je "Stric" tematski pogodio trenutak jer se "naši likovi nalaze u nekakvom obliku samoizolacije".

– Ne bih htio "spojlati" radnju, ali radi se o disfunkcionalnoj obitelji koja se nađe u jednoj bizarnoj situaciji, nešto kao likovi iz "Parazita" ili filmova Yorgosa Lanthimosa, samo u setingu bivše države osamdesetih godina prošlog stoljeća. U normalnim okolnostima "Stric" se ne bi smatrao logistički prezahtjevnim filmom, ali u uvjetima pandemije bit će veliki izazov realizirati ga. Nadamo se da ćemo iduće proljeće, umjesto na Zoomu, provesti na setu, s ekipom i glumcima koji će biti naši "spiritual warriori", kako bi to Alejandro Jodorowsky slikovito rekao – zaključuje Mardešić.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

07. ožujak 2021 18:17