StoryEditor
ObalaMJAU NAMA!

Udruga koja brine o životinjama i radi posao nepostojećeg azila pred gašenjem: svi ih na Makarskoj rivijeri podržavaju, a oni su ostali na ulici

15. siječnja 2021. - 21:08
Članica udruge Katarina Čizmić i predsjednica Leticija BabićIvo Ravlić/Cropix

Udruga "Šapama od srca" u novu godinu ulazi bez prostora i s jednim tužnim, ali za njih jedinim mogućim planom - gašenjem ove udruge osnovane prije gotovo osam godina.

Nakon svih tih godina rada, i stotine spašenih i izliječenih životinja u samo pet posljednjih godina otkad je udruzi na čelu Leticija Babić, "Šape" ostaju bez svojih kvadrata, bez skrbi, prepuštene dobroj volji jedinica lokalne uprave i sućutnih pojedinaca.

- Udruga želi nastaviti s radom, no za to nam je potreban prostor adekvatan za smještanje naše opreme i brigu o macama. Voljne smo podržati i projekt azila za ovo područje, ali za to moramo imati podršku svih općina na Makarskoj rivijeri. Za sada nam treba zemljište, poslovni prostor, hala, skladište, kućica u cvijeću, važno je da ima pristup vozilom, struju i vodu. Voljne smo platiti najam u skladu sa svojim mogućnostima kao neprofitna udruga - kaže nam Leticija, koja nam je objasnila i što konkretno znači gašenje udruge.

image
Ivo Ravlić/Cropix

 

Grad želi pomoći

- Udruga posjeduje svoju opremu koju smo dobili kroz donacije građana ili kupili za potrebe rada. Imamo brojne boksove za boravak životinja, transportne boksove, posebne lovke za hvatanje životinja, lajne, opremu za hendikepirane životinje... i same životinje. Udruga je na skrb uzimala životinje koje su trebale posebnu i dodatnu njegu koju nisu mogle dobiti u skloništu ili na ulici. To su redom bile mačke pred okotom ili sa malenim mačićima kojima je trebao mir i njega, mačke sa hendikepom, nakon operativnih zahvata, slijepe mačke, bolesne mačke koje su trebale intenzivnu njegu i svakodnevno terapiranje.

Osim napuštenih pasa, pomagale smo skloništu preuzimanjem baš onih teže udomljivih, nesocijaliziranih, starijih, bolesnih, nepokretnih životinja, pomogli u plaćanju višestrukih i jako zahtjevnih operativnih zahvata - tumači predsjednica udruge koja je, kao i ostale volonterke, tužna i očajna zbog situacije kojoj se ne nazire spasonosno rješenje.

Udruga je djelovala u privatnom prostoru iz kojega sada moraju iseliti, a alternative nemaju. Da će morati kupiti stvari, znali su i prije dva mjeseca, te su u tom periodu u više navrata pokušali stupiti u kontakt s dogradonačelnikom Draženom Nemčićem, no termin nikako da se dogovori, što priznaje i Nemčić.

No očito je da se nema što reći jer rješenja - nema.

- Poslovni prostori kojima upravlja Grad imaju neku drugu namjenu, tako da, nažalost, ne možemo ponuditi nešto od tih prostora. Spremni smo financirati, samo neka udruga nađe prostor, oni su najkompetentniji što se tiče poznavanja uvjeta. To bi bilo privremeno rješenje do iznalaženja trajnog, a trajno je sklonište za životinje koje bi se uredilo zajedno s ostalim općinama i Županijom - kaže Nemčić.

Da Grad Makarska ipak pokazuje volju, kaže i Leticija Babić, koja veli kako može istaknuti jedino Grad Makarsku i Općinu Gradac kao jedinice lokalne uprave koje se trude iz dana u dan da se stanje promijeni nabolje te poduzimaju zakonske radnje da bi se životinje zaštitile.

image
Tko se boji crne mačke?
Ivo Ravlić/Cropix



- Gašenjem udruge doći će do velikih problema jer jedinice lokalne samouprave većinom ignoriraju građane kada je u pitanju zbrinjavanje napuštenih životinja, kažu im da nisu nadležni, da nemaju novca za plaćanje azila i uvijek su vješti u smišljanju izgovora. Kroz sve ove godine nisu ispunili ni osnovne zakonske obveze, morali smo ih gotovo sve redom prijaviti da bi se nešto poduzelo. Mogli su raditi na samoj problematici napuštanja životinja educiranjem građana, provesti kontrole držanja kućnih ljubimaca, spriječili masovna trovanja mačaka zbog njihova nekontrolirana razmnožavanja, sufinancirati kastracije slobodnoživućih mačaka... - objašnjava Babić.

Poštujemo zakon

Nemčić kaže kako je azil zahtjevniji i kompleksniji pothvat u kojem bi trebale sudjelovati i okolne općine. Njihov stav glede ovog problema je različit. Općina Gradac ima ugovore s azilom iz Šibenika, te udrugama "Budy" i "Šapama od srca".

- Dosta radimo na tome jer to nije zanemariv problem. Svaki pas pronađen na području naše općine je udomljen, radimo na "lovu" slobodnoživućih mačaka u svrhu kastriranja te je do sada kastrirano 20-ak mačaka, a uputili smo i javni poziv vlasnicima pasa i mačaka - kaže načelnik Matko Burić kojiističe kako je tužno da makarska udruga ostaje bez prostora.

- Moje mišljenje je jasno, udruga mora imati prostor i on im se nikako ne bi smio naplaćivati - kratko će Burić.
Baškovoški načelnik Josko Roščić je mišljenja kako je skrb o životinjama u ovom trenutku ipak nužno staviti - na drugo mjesto.

- Nas zakon obvezuje na sklapanje ugovora i mi se toga pridržavamo, ali trenutno je situacija kakva jest, prioritet su ljudi. Ja cijenim rad ove udruge i mi smo ih i financijski podržavali, ali nije rješenje u tome da sve te životinje prihvaćamo i udomljavamo, posebno zato jer ih najviše dolazi iz drugih sredina. Dođu s otoka, ostave životinje, i idu, a isto je i iz općina u Zagori koje možda ne vode računa o napuštenum životinjama. Ne možemo primiti toliko životinja koliko ih oni ostave - kaže Roščić.
Ante Čobrnić, načelnik Općine Tučepi, također veli kako su po zakonu obvezni imati ugovore sa skoništima, odnosno udrugama koje provode kastriranje slobodnoživućih mačaka, što su sklopili. Izdvajaju do 15 tisuća kuna godišnje za to pitanje, a s udrugom "Šapama od srca" su surađivali te su im volonterke udruge bile od pomoći.

Načelno udrugu podržava i breljanski načelnik Stipe Ursić.

- Takve udruge su izuzetno bitne za cijelo makarsko područje i mi bi im u općini ponudili adekvatan prostor da ga u ovom trenutku imamo - veli Ursić.

image
Ivo Ravlić/Cropix

 

Suma sumarum, svi bi pomogli, no aktivnog traganja za rješenjem očito nema. Da problemi more udrugu od samog početka, još od 2013. godine, pokazuje činjenica i da je 2015. udruga bila pred gašenjem. Tada se Babić pridružila udruzi kao volonter i preuzela je palicu predsjednice. Trenutno imaju tri aktivna volontera (redovita člana) i osam pridruženih.
Pitanje donacija udruzi vruće je od samog početka, iako su neke općine od početka davale više novca, dok su druge eskivirale. U prošloj je godini najviše, čak 3000 kuna, davala Općina Gradac, a isprsila se Splitsko-dalmatinska županija s čak 15 tisuća kuna kao pomoć udruzi za podmirenje veterinarskih dugova koji su prelazili 30 tisuća kuna. 2019. Grad Makarska je dao 2000 kuna za projekt "Psi pomagaći" u suradnji sa Udrugom "Sunce" i "Ilab Centrom", a i ove je godine Županija dala 15 tisuća. Godinu prije je bilo nula kuna donacija, 2017. 1000 kuna od Grada Makarske i 3000 kuna od Baške Vode. 2015. godine je Baška Voda dala 5000 kuna, kao i Grad Makarska.

Stalno nas trebaju

- Životinje koje preuzimamo na skrb nas trebaju svaki dan. Dnevno imamo bar tri sata koja izdvajamo za brigu oko životinja i održavanje higijene prostora životinja stacioniranih kod nas, vrlo rijetko imamo vremena provoditi s njima, jer i one trebaju dodir, igru, pažnju. Ostatak dana javljamo se na dojave, organiziramo smještaje, pomoć, vozimo ih veterinaru u Makarsku, Split, Zagreb... Noću, danju, kad god treba i kad god možemo sa vlastitim vozilima i o svom trošku. Važno je za naglasiti da po Zakonu o zaštiti životinja udruge više ne smiju same zbrinjavati napuštene životinje. Stoga svaku napuštenu životinju koju preuzimamo na skrb moramo prijaviti i voditi na obradu na sklonište, ukoliko to nije učinila lokalna samouprava čija je to zakonska obveza - pojašnjava Babić dodajući kako preko udruge svaka životinja biva mikročipirana, očišćena od unutarnjih i vanjskih parazita, cijepljena na zarazne bolesti dva puta, cijepljena za bjesnoću, te kastrirana.

- Pse dodatno testiramo na određene zarazne bolesti kao što je lišmanioza. To su osnovne stvari koje se pružaju životinjama ako uzmemo u obzir da je zdrava i da ju uopće možemo cijepiti i početi sa obradom. Sve to zahtjeva vrijeme i novac - kaže Leticija.

- Ljudi nas često, vjerujemo iz neznanja, zovu i traže da zbrinemo životinje, jer misle da smo nadležna služba kojoj je to posao i često nas vrijeđaju, napadaju, misleći da smo zaposleni i primamo plaću za to, ne žele nas niti poslušati, niti razumjeti jer nemaju vremena, ne da im se zvati komunalno redarstvo... Naš rad se temelji isključivo na volonterskom radu i sve ove životinje su u našim domovima, na smještajima koje mi pronalazimo i vrlo često plaćamo da bi spasili životinje i pružili im sve da bi ih spasili, mi nemamo sklonište da bi ih sve mogli skloniti. Radili smo i radimo u skladu sa svojim mogućnostima i pomoći koju nam pruže građani u vidu donacija ili smještaja - s tugom će Leticija Babić, dodajući da Makarska rivijera sada ostaje bez svega toga, unatoč dobroj volji, a isključivo zbog nepostojanja prostora.

Borka, Pepo i Timmy


- Preuzeli smo i brojne pse zaražene lišmanijom, mršave, bolesne, na izmaku snaga, s otvorenim ranama na tijelu.
Puno je onih kojima smo pružili, makar i kratko zagrljaj i topli kutak, bili s njima do zadnjeg trenutka... To su trenuci koje nikada ne zaboravljamo, tuga je u našim srcima dok gledate kako odlaze i kako ste nemoćni - kazuje Leticija koja ističe tri posljednja primjera pasa kojima je pružena pomoć. To su Borka (višestruki otvoreni prijelomi, pet operativnih zahvata u godinu dana, briga nakon operativnih zahvata, njega, hrana, prijevoz do veterinara, cjepiva, mikročipiranje, kastracija, smještaj...), Pepo (nakon udarca auta, ostaje nepokretan, inkontinentan, osiguravamo smještaj, intenzivnu njegu, saniranje rana, mjenjanje pelena svako par sati...), te Timmy (nakon mjeseci provedenih kod veterinara, napokon prije par dana dolazimo do dijagnoze na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu; pas je bio zaražen virusom štenećaka kao posljedica nebrige vlasnika i taj virus je ostavio trajne posljedice na živčani sustav životinje).

Borka, Pepo i Timmy


- Preuzeli smo i brojne pse zaražene lišmanijom, mršave, bolesne, na izmaku snaga, s otvorenim ranama na tijelu.
Puno je onih kojima smo pružili, makar i kratko zagrljaj i topli kutak, bili s njima do zadnjeg trenutka... To su trenuci koje nikada ne zaboravljamo, tuga je u našim srcima dok gledate kako odlaze i kako ste nemoćni - kazuje Leticija koja ističe tri posljednja primjera pasa kojima je pružena pomoć. To su Borka (višestruki otvoreni prijelomi, pet operativnih zahvata u godinu dana, briga nakon operativnih zahvata, njega, hrana, prijevoz do veterinara, cjepiva, mikročipiranje, kastracija, smještaj...), Pepo (nakon udarca auta, ostaje nepokretan, inkontinentan, osiguravamo smještaj, intenzivnu njegu, saniranje rana, mjenjanje pelena svako par sati...), te Timmy (nakon mjeseci provedenih kod veterinara, napokon prije par dana dolazimo do dijagnoze na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu; pas je bio zaražen virusom štenećaka kao posljedica nebrige vlasnika i taj virus je ostavio trajne posljedice na živčani sustav životinje).

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

25. veljača 2021 02:44